Susreti(i), u sklopu pratećeg programa XXXIII Kazališnih susreta Brčko distrikta BiH, pete festivalske noći upriličeni su sa bosanskohercegovačkim glumcem Josipom Pejaković. Kao jedan od utemeljitelja monodrame na ovim prostorima, posebno se proslavio svojim autorskim monodramama: On meni nema Bosne, Oj živote i O, izbjeglice, izvođene pred prepunim gledalištem cijelog svijeta. Tijekom večeri predstavljena je publikacija „Josip Pejaković – Glumac za narod“ profesora Srđana Vukadinović, koji je predstavio i govorio o glumačkim ostvarenjima ovog velikana.
„Josip Pejaković je neko ko je imao ulogu u obnovi brčanskih Susreta 2002. godine. Prepoznaje se u dramsko – scenskom ambijentu od sedamdesetih godina kroz TV serije Odbornici i Osma ofanziva. Značajne uloge ostvaruje u filmovima Gluvi barut, Savršeni krug, Hasanaginica i drugim. Utiske ostavlja monodramama: Oj živote, O, izbjeglice, Ućerivanje. Posebno životno poglavlje su mu kazališne uloge u bh. teatrima – Narodno pozorište Sarajevo i Kamerni teatar 55. Nekim se ulogama istaknuo u predstavama: Omer paša Latas, Hamlet, Legenda o Ali – paši, Dundo Maroje, Hasanaginica, Sloboda, Tvrđava. Glumački partneri u dramama su mu bili: Kaća Dorić, Nada Đurevska, Žan Marolt, Vesna Mašić, Zijah Sokolović...“, sublimirao je prof Vukadinović životopis ovog glumca, a koji se gostima obratio od „početka“:
Pejaković je istakao da, iz godine u godinu, brčanski Festival postaje sve više profesionalniji.
“Drago mi je da mogu progovoriti ovdje, kao i na riječima koje je profesor izrekao o meni, a što dvadeset godina niko nije spomenuo. Kod nas ne postoji neko ko mjeri učinke, a on je upravo izbacio svjetlo nad mojom karijerom. Počet ću bez pitanja…“, započeo je Pejaković, nastavljajući o svom odrastanju.
„Rodio sam se i odrastao u Travniku. Tada sam bio roker i svirao u jednom poznatom muzičkom sastavu. U to vrijeme sam bio zvijezda što se pokazalo na sarajevskoj gitarijadi 1967. godine kada sam proglašen za pobjednika, najboljeg vokalnog solistu. Kada sam došao u Sarajevo svi su mislili da ću biti pjevač, a ne glumac. Moram napomenut da su nas roditelji slali u muzičku školu u Travniku, koja je važila za najbolje mjesto za vaspitanje djece. Nisi morao imati sluha za tadašnju muzičku školu jer su svi u nju išli, ali se meni posrećilo da sam imao sluha. Svirao sam klarinet i saksofon, čak sam bio član jednog simfonijskog orkestra. Svi su uslovi bili da budem muzičar. Moja majka je željela da završim muzički konzervatorij, no … jednoga dana sam došao pred sadašnji Kamerni teatar i vidio da se održava audicija za dramski studio. Na prijemnom ispitu je bila Kaća Dorić, te pokojni Josip Lešić, koji me prvo učio da pristupim poeziji drugačije, tačnije je kazao: Moraš naučiti pjesmu kako treba i nikad je nećeš zaboraviti. Slijepo sam išao na vježbe, na mom liku i djelu, kao od plastelina su me oblikovali Jurislav Korenić, Sulejman Kupusović, Miroslav Belović, najveća imena rediteljskog umijeća.“
Tada je glumac odrecitovao nekoliko stihova, nagrađen velikim aplauzom, nakon čega je Neda Čajević, književnica iz Brčkog razmijenila svoje mišljenje sa prisutnima, ispričavši priču o svojoj majci koja je bila iz Travnika i koja je sa svakom Pejakovićevom izvedbom „On meni Bosne nema“ bila presrećna i bliža svom rodnom kraju.
„Među običnim ljudima nalazio sam junake u svojim monodrama“, komentirao je Pejaković
Tijekom večeri, glumac je istaknuo svoje uloge koje su predstavljale njegovu radost, izdvajajući određene glumce koji su ostavili trag u njegovom životu: Safet Pašalić, Adem Ćejvan, Ljuba Tadić, Fabijan Šovagović, Miodrag Petrović Čkalja, Mija Aleksić, Vanja Drach.
Na koncu je Brčacima ispričao priču o fesu, koji mu je susjeda Habiba iz Travnika jedne prilike stavila na glavu dok je bio dijete, govoreći njegovoj majci: Baš mu lijepo stoji. Kasnije će ga na sceni uvijek pratiti uloge čiji kostim iziskuje fes. Od svih kostimografskih rekvizita uvijek bi na koncu stavljao fes na glavu, a pred sami izlazak na pozornicu jer mu nije bio baš drag. Jednom se zagledao u sebe sa fesom, rekavši: Baš mi lijepo stoji.
Uspio je Pejaković i ovaj put nasmijati narod, Brčake.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.