Fadil Ekmečić preminuo je u 87. godini u Parizu.
Tugujemo za sjajnim čovjekom zanimljivog života, humanistom i intelektualcem, dobrim bratom i rođakom, prijateljem, suprugom, dobrim ocem troje djece i petero unučadi…
Diplomirao je ekonomiju u Beogradu, radio u struci u Brčkom i Tuzli do 1968. godine kad iz privatnih razloga odlazi u Pariz i sa bratom Osmanom osniva i vodi knjižaru YugoFrance.
Knjižara je bila projekt mladosti, ali slična projektu osnutka prve privatne umjetničke zaklade u Brčkom pod imenom Fondacija Legat Ekmečić, koju sa bratom Mevludinom osniva 2017. godine, kad su obojica bila u osamdesetim godinama…
Bio je vlasnik jedinstvene knjižare YugoFrance koja je u središtu Pariza, u ulici Traversiere 55. u XII arondismanu djelovala od 1968. – 1993. godine.
Rad knjižare je u kulturnim krugovima prilično poznat, kao pionirski pothvat jednog čovjeka koji je vođen ljubavlju za knjigom, pasijom, čežnjom i identitetom – samoinicijativno radio na promociji naše kulture i umjetnosti u Francuskoj!
U knjižari su se promovirala mnoga književna djela, te postavljale izložbe naših umjetnika. Bila je neformalno mjesto susreta mnogih istaknutih, pa i kontraverznih umjetnika koji su živjeli ili pohodili Pariz kao što su Emir Kusturica, Abdulah Sidran, Danilo Kiš, Ahmet Romić (Galerija Mona Liza) Morisette i Midhat Begić (prevoditelji Ive Andrica i Meše Selimovića na francuski jezik) Miroslav Mika Antić, Branko Radičević, Jasna Šamić, Mirko Galić, Vladimr Veličković, Vuk Vučo, Adil Zulfikarpašić…kao i brojni iseljenici i ekonomska migracija koja je tih godina živjela u Francuskoj.
Mnogi su ga opisali kao čovjeka bez radnog vremena, koji je sjedio za svojim velikim stolom u dnu knjižare u ulici Traversiere 55, okružen knjigama i slikama, neumorno radio i istraživao – i usput prodavao knjige!
Uvijek je govorio da je sretan čovjek, premda biti knjižar nije unosno zanimanje, ali je jedino ono punilo njegovu dušu. Uz 30 000 naslova raznih izdavača i uvijek postavljenju likovnu izložbicu, te kafe aparat koji je radio za sve goste – knjižara YugoFrance je odista bilo posebno mjesto susreta u središtu Pariza!
Uz svoj knjižarski rad Fadil Ekmečić je izdao mnogobrojna znanstvena djela o porijeklu jezika, Bosne, o odnosima Jugoslavije i Francuske, te Francuske i Bosne. Živeći u iseljeništvu, oženjen Francuskinjom, dobro je razumio probleme manjinskih zajednica, razloge iseljavanja i migracija, te potrebu da se ljudi uklope u novu sredinu, ali istovremeno sačuvaju svoj identitet.
A identitet se čuva – vlastitom kulturom.
O tome je javno govorio i često istupao kako bi osvijestio i zaštitio prava kulturnih manjina.
Kao autor je upisan u registar National Bibliotheque de France sa čak 7 znanstvenih dijela i priloga. Najvažnije knjige Fadila Ekmečića su:
1. 100 godina Jugoslavena u Francuskoj / La Presence Yougoslave en France depus 100 ans. Paris 1981. – III toma
2. Prilozi za istoriju Jugoslavena u Francuskoj, Paris, 1988.
3. Bosanac Renne Peletier, Paris, 1985.
4. Pobuna Bošnjaka u Villefrancheu, Paris, 1997.
5. Križari u Bosni, Morsan sur Orge, 2004
6. Bosanski Bogobojažljivi, Morsang sur Orge, 1994.
7. Bosno – Kelti, Morsang sur Orge, 2006
8. Bosna u Francuskoj, Libraire Ekmečić, Paris, 1994.
9. Kratka popularna povijest Bosne / Adil Zulfikarpašić, Bosna i Bošnjaštvo, Libraire Ekmečić, 1994.
10. Povijest ili pripovijest o prastaroj Bosni, Vaux sur Mer, 2005.
11. Kaleidoskop I i Kaleidoskop II, Libraire Ekmečić, 1990.
12. Bosanski slikari u Parizu, Vaux sur Mer, 2008.
13. Fadil Ekmečić knjižar u Parizu, rokovnici i dnevnici od 1990. – 1994.( 5 knjiga)
14. Mnogobrojni feljtoni i izvadci iz navedenih knjiga koji su izlazili u periodu 1998. – 2004. u Oslobodjenju
Napisao je značajne knjige koje populariziraju Francusku i Francuze, npr ‘Bosanac Rene Pelletier’ koji je bio francuski ambasador i osnivač Institut Francaise u Sarajevu, zaljubljenik u Bosnu koji je kroz svoj publicistički rad puno učinio za njenu popularizaciju.
‘Pobuna Bošnjaka u Villfrancheu’ iznimno djelo koje su obrađivali mnogi historičari, ali uvidom u francuske arhive jasno je vidljivo da su pitanju bili upravo Bošnjaci.
‘100 godina Jugoslavena u Francuskoj’ – opsežno djelo u 4 toma koje opisuje sve značajne ljude koji su bili u Francuskoj, razloge, povode i odnose bivše države sa Francuskom kroz presjek migracijskih pokreta.
Bio je iznimno aktivan za vrijeme zadnjeg rata u organizaciji mirotvornih i humanitarnih pokreta. Sudionik na izborima za francuski parlament 1993. godine na tkz. Listi za Sarajevo sa uglednim bosanskim i francuskim intelektualcima, jedan od njih je Bernard Henri Levyije, kako bi skrenuo pozornost na rat u Bosni i mogućnost internacionalizacije i rješenja njenog zamršenog problema. Knjižara je organizirala prikupljanje i dovoz humanitarne pomoći za Bosnu pod imenom Brod za Bosnu.
Tokom rata, iz razumljivih razloga i rata u Jugoslaviji, knjižara mijenja ime i programski sadržaj u Libraire Ekmečić i nastavlja sa istraživačkim, promotivnim i izdavačkim radom koji je primarno vezan Bosnu i bosansko pitanje u novonastalim ratnim procesima.
Priključuje se agendi Adila Zulfikarpašića, velikog donatora i osnivača Bošnjačkog instututa u Zurciha, a potom u Sarajevu, za kojeg radi na uređenju biblioteke Bošnjačkog instituta koji u važnom trenutku uništenja Bosne i Hercegovine vraća samopouzdanje i vjeru u vlastito postojanje i nacionalnu vrijednost.
Brat Mevludin Ekmečić je također bio član Senata Bošnjačkog instituta u Sarajevu, formirao i uredio bogatu galeriju sa djelima respektabilnih bosanskih umjetnika.
Odlaskom u penziju nastavio je raditi i istraživati. Brčkom je ostavio malu, ali raritetnu biblioteku od 200 francuskih knjiga i autora koji su pisali o Bosni na francuskom jeziku, koja se sada nalazi u Fondaciji Legatu Ekmečić, kao i njegova ostala istraživanja i knjige.
Njegovu privatnu biblioteku obitelj još uvijek, polako prenosi iz Pariza i Royana u Brčko, a u pripremi je i knjigu o knjižari YugoFrance, koju uskoro izdajemo.
Sa bratom Mevludinom je osnovao 2017. prvu privatnu umjetničku zakladu pod imenom Fondacija Legat Ekmečić u Brčkom koju vodi njegova kćer Sela Ekmečić Tecilazić. U Fondaciji se nalazi veliki broj umjetnina i skulptura članova ove darovite obitelji – djela Mevludina Ekmečića Ekmeka, akademskog slikara, Seada Ekmečića, akademskog kipara, Mirze Morić, akademskog kipara koji živi u Parizu, kao i mnogi drugi iz te obitelji koji su se potvrdili u književnosti – Osman Ekmečić, pisac Romansirane hronike Brčkog Most i sudbine, Ešref Ekmečić, vrsni bosansko-hercegovački novinar i također autor nekoliko knjiga.
Više niko od braće i sestara Ekmečić nisu među živima, ali rodnom gradu su ostavili najbolji dio svih, kroz instituciju za koju Brčko još uvijek nema interesa niti razumijevanja…
Neka mu je laka zemlja – bosanska i francuska, dvije zemlje koje je toliko volio…
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.