Neke slike nosiš u očima cijelog života. Ne zbog toga što su od životne važnosti već su jednostavno urezane u sjećanje kao inicijali na nekoj klupi u parku, pečat koji su utisnuli davno zaboravljeni ljubavnici. Kod rodbine, u komšiluku ili negdje u prolazu kroz pejsaže i geografiju vidjeli smo kako majka, kad doji dijete, obično bijelom, pamučnom pelenom, prekriva svoje grudi i glavu djeteta. Ako se to događalo u prostoriji, među ljudima, redovno bi se žena okrenula ka zidu i leđima okrenuta prisutnima, odvijao se taj sveti čin između majke i djeteta koji se ničim nije mogao zamjeniti i nikada mu nije pronađena alternativa uprkos svim tehnološkim dostignućima. Kao što niko na planeti ne može zamjeniti majku tako isto ništa ne može zamjeniti ni njeno mlijeko kojim nas nahrani i napoji za prve mjesece života.
Majka bi tada mekoćom svoje božanske ljubavi, svojim dlanom, milovala bebu koja doji, nježno po maloj glavici i tjemenu, tiho šaputala nekim samo njima znanim jezikom dok njena beba žmirkajući u polusnu podiže refleksno malu ručicu koju u vazduhu majka uzima u svoj dlan i u tom čarobnom savezu protiču minuti te najnevinije bezbrižnosti ikada viđene i doživljene. Medicina je tome dala naziv „Bijela veza „!
U metropolama regiona jer od njih sve i počinje, mlade majke su odlučile da je sasvim normalna stvar da taj posebni čin, hranjenje svog djeteta, dojenjem, obavljaju sasvim javno, gdje god se nađu, bez ustezanja, prikrivanja , diskretnog sklanjanja u neki ugao i slično. Zašto, kažu, +osjećati se neprijatno kad je to sasvim prirodna stvar i od koga se zaklanjati?
Struka, sociolozi kažu ovako: ”ženske grudi većinu asociraju na polugole starlete, porno filmove i časopise te na modele seksi donjeg rublja koji nam sa svake reklame viču da naše grudi moraju izgledati sexy za našeg muškarca. Činjenica je da su ženske grudi u potpunosti seksualizovane, cijelo viđenje ženskih grudi je pogrešno. Pogrešno na njih gledamo mi, žene. Pogrešno na njih gledaju muškarci, cijelo društvo, i što je najgore – pogrešno učimo svoju djecu.”
Diskretno sam nedavno posmatrala jednu mladu majku koja u šoping-centru u velegradu, hrani bebu. Ništa neobično i vidi se da je to već uhodana praksa jer je nezainteresovano za okolinu bavila se sobom. Da, baš tako, sobom! Držala je telefon u ruci, igrala se s njim kao igračkom I buljila netremice u ekran mobitela. Da ne vidim dijete I njenu bijelu dojku koju je bez ustezanja i prikrivanja izložila javno, nikada ne bi niko procjenio šta radi?! Potpuna otsutnost, “udaljenost” tri svjetlosne godine između njih koji su do juče bili jedno tijelo. Svako u svom svijetu, beba u snu ,dok se hrani, silom se privikava na otuđenost koja caruje među ljudima a majka pregleda internet i čita poruke koje joj sigurno ništa i ne znače ali ovisnost prema tehnologiji je pobjedila ljubav za koju se do juče mislilo da je nepobjediva. Kao što iza šaltera službenica, kad joj dođe kraj radnog vremena, ustane, navuče staklo na šalteru i ode tako je isto spakovala svoju dojku, dijete i otišla.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.