Obožavam aerodrome. Svaki odlazak tamo znači moj let u nebo kao ptica, odlazak tamo negdje gdje me čeka nešto lijepo, a prije samog ulaska u avion vidjeću galeriju nepoznatih likova sa svih strana svijeta. Volim posmatrati ljude, nepoznate, ima mnogo zanimljivih situacija koje pamtim i o njima pišem. Mnogo je zagrljaja, poljubaca, suza, neko odlazi, drugi dolaze, ali svi se pozdravljaju i svijet liči na divno mjesto gdje vlada ljubav.
Luksuzni butici sa milion parfema, slatkiša, nakita, s bocama pića koje možete vidjeti samo na takvim mjestima, sve to je za mene čarolija života u hiljadu boja.
Bilo gdje da idu, putnici prolaze istu kontrolu, maksimalnu opreznost obezbjeđenja aerodroma. Skidanje cipela, svega metalnog što imate na sebi, torbe koje se odlažu u korpu i zajedno sa cipelama, jaknama i ostalim prolaze kroz skener. Onda mi prolazimo kroz „kapiju“ koja treba da registruje ako imamo slučajno nešto u želucu ili na kom drugom dijelu tijela. Ako misle ljudi iz obezbjeđenja da ima potrebe nakon prolaska kroz sigurnosna vrata (detektor) mogu vas i pregledati ispipavanjem da ne kažem da neke odvedu u posebnu kabinu i skinu do gola.
U američkom aerodromu J. F. Kenedi su rigorozne mjere pregleda i kontrole putnika. Nakon prolaska kroz skener i detektor ulazite u kabinu, bosi, na određeno mjesto za stopala sa podignutim rukama kao da se predajete Džon Vejnu u kanjonu dok radar prelazi preko vas nekoliko puta. Dočekuju vas policajci sa ručnim detektorom i dodatnim pregledom dok tako bosi tapate po betonu čekajući svoje stvari sa sve cipelama da iskoče iz skenera kao iz neke velike rerne od šporeta. Taman kad pomislite da ste na slobodi, ne lezi vraže! Sve flašice i tečnosti ako ih imate u torbi, lete napolje i bacaju se. Ne mogu prežaliti losion za tijelo Savana, zaboravljeno u torbi, ostade kod Kenedija!
Malo dalje u holu čekaju vas neki aparati gdje ostavljate otiske prstiju i pasoš s vizom koji morate dati toj mašini na uvid. Ako je sve ok, idete opet na policijski punkt gdje čovjeku u uniformi s činovima trebate objasniti gdje idete u SAD, zašto i kada se vraćate?
To je tehnologija našeg doba pa ti sad, majčin sine, vidi kako prenijeti biberovo zrno u stomaku?!
Godine 1972. moja teta Doka je krenula u Čikago. Bješe skoro nepismena usedjelica koja se preko pisama i preporuka udala za nepoznatog čovjeka iz našeg kraja, emigranta Drugog svjetskog rata, Rajka.
Prije odlaska na aerodrom Surčin, otišla je kod šustera i u potpetice novih lakovanih cipela u kojima će putovati u Ameriku, ugurala nekoliko komada zlatnog nakita. Njene potpetice su bile takozvane kocke, dosta široke kao konzerva mesnog nareska i visine nekih 5 cm. Tu je stalo nekoliko prstenova, lančića i narukvica. Sve su to bili pokloni za novu porodicu, u koju će dolaskom u Ameriku, ući i postati član!
Mogao je svako u to doba proći kroz aerodrom i u avion unijeti ručnu fabriku eksera, lako naoružanje i slično. Sve se odvijalo na pogled, poneki pretres rukama, a cipele, niko nikada nije ni skinuo, a kamoli da su išle na rendgen. Za divno čudo terorizam je bio u povoju. Dešavao se, kao onaj pad aviona zbog postavljene bombe iznad Čehoslovačke, kad je jedina preživjela stjuardesa Vesna Vulović. Ako se uzme u obzir kako su kontrole bile „labave“ nije bilo tehnologije skenera već se sve odvijalo na „kurblu“, samo je jedan zaključak da je to bilo vrijeme kad je bilo lako i lijepo živjeti i putovati. Teta Doka je tako zveckajući kao mamuzama stigla na američko tlo i onda po redu izvlačila iz svojih novih cipela poklone, sve jedan po jedan!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.