Ništa nije novo ako vam kažem da je snimljen film o ubistvu Džona Lenona. Juče sam ga gledala, drugi put.
Ono što je jasno “ko dan” i sam ubica je izjavio u istrazi, po srijedi je ludačka želja anonimusa za popularnošću, na svaki mogući način pa i na najmonstrouzniji, kao, ubiti slavnog i na njegov račun postati poznatiji i od žrtve!
Dvije trećine stanovnika kugle zemaljske mašta o svojoj popularnosti = bogatstvu ,bez velike muke i znoja. Slava, to sjajno sunce mučenika, kako je pokojni Dučić napisao, toliko je snažan opijat da se ljudi na hiljadu načina domunđavaju da je zgrabe ne bi li ih ona, kako god, primila u zagrljaj, makar ih taj stisak samljeo i u prah pretvorio, kao mnoge.
Ista je sudbina Lenona, Versaćea i još nekoliko slavnih koji su završili od ruke poremećenih obožavalaca da bi, ubice preko zločina zauzeli sve naslove i ušli u istoriju, kako-tako!
Najbolji na planeti kad su se popeli na krov svijeta, odatle su mogli samo ili polako sići u podnožje ili se strmoglaviti. Oni koji su imali nešto nadljudsko, neoabjašnjivo, onu ljepotu koju nije nijedna riječ mogla opisati, a imali su krila anđela, oni su odletjeli. Zašto savršeni, obožavani, najveći, redovno odlete?
Prisli, Lenon, Majkl Džekson, Vitni Hjuston, Lejdi Di, Toše Proeski, Sena, Mocart, Kenedi, Kapor, Đinđić …
Da li to što je njihova zvijezda imala poseban sjaj, drukčiji od drugih koja vuče kao taljige zlu karmu koja se oblikovala kao gruda od atoma mržnje jer na planeti živi i jedna trećina onih koji svoje zlo nose sa sobom i reflektuju ga u kosmos radi ravnoteže dobru, kao što je noć naspram dana!? Nekad je bilo pola-pola, dobra i zla, daj Bože da je omjer ostao isti. Zlo ogrnuto crnim plaštom reflektuje svoju energiju koja je nažalost usmjerena ka idolima većine, magnetne privlačnosti koji su nedostižni, daleki tri svjetlosne godine. Psihopate žive od razmišljanja kako oni nisu u koži svojih idola, pa da se njima divi svijet.
Zašto ja nisam ON/ONA?! Što su oni bolji od mene i pametniji, vidi me svijete, zar si ćorav kod očiju?!
Šta će Kluniju Amal, pa ja bi mu bolje pristajala, sigurno. Ko da ona zna kuhati sarmu, razvijati pite, recitovati, plesati, prati ćilime, popravljati stvarčice po kući, dočekivati goste s bosanskom kafom?!
Sve osjetljive stvari, perem ručno.
Da li neko može Memedoviću došapnuti kakve žene mi imamo. Hodaš po šumama i gorama umjesto da se ko čovjek pružiš na otoman neke naše žene da te drži u kući ko pauna!
Zla kob nečujno se privuče odabranima kao baletan na prstima ili tat plijenu.
Ovi drugi koji nisu s pameću došli dotle da ubijaju zarad slave, spremni su ići do krajnjih granica neukusa da se komotno trebaju podvrgnuti psiho-testu.
Nema toga na šta nisu spremni, lažirani razvodi, tuče, nastupi u haljinama bez gaća, orošavanje na sva zvona intimnih dijelova i sve ostalo što su sitnice naspram in flagranti seksualnog opštenja sa svojim partnerima. Neki stari Grci, bogami, na izmaku snage i života jedva izvukoše žive glave. Valjda im je taj snimak poslednja j……a, pa daj da se zabilježi kamerom u spomenar, za vijeke vjekova, da se ne zaboravi da je nekad bilo!
Ali …prva je krenula cura sa štiklom.
I to narod preživi!
Udade se Živka Sirinićka, jedva! Da ne bi filma, čini mi se da bi bila još lokalna pjevačica s rive.
Film je ipak napravio karijeru i donio tu famoznu slavu, a s njom i sve što ide po principu domino-efekta.
Ko se nije odvažio za takve projekte iz ovih ili onih razloga ima svoje metode, skrenuti pažnju pa makar glupošću.
Tako je jedna dama ovih dana napisala i otpjevala pjesmu pod naslovom „KRAVA“!
Vrlo je ponosna na to umjetničko djelo i bjesomučno ga na svim tv stanicama promoviše.
Sjetih se, u prvom razredu osnovne škole, na đačkoj priredbi za prijem u pionirsku organizaciju, ja sam recitovala pjesmicu iz slikovnice, po slobodnom izboru, koja se zvala KRAVA!
“Da li je san ili java, na mjesecu leti krava“?!
Stajala sam na pozornici u Domu Kulture i dok sam to izgovarala moja učiteljica Dragica Penjak posmatrala me iz prvog reda u publici sa ostalim koleginicama, učiteljicama. Bože, šta li se tad u njihovim glavama dešavalo pa se nisu naglas smijale?!
Dakle, ista tema i javni nastup, ali između mene TAD i dame SAD, 30 godina!
Mnogo!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.