Takvo solidarisanje planeta nije dočekala, od pamtivijeka, kao mušku mantru, od Zimbabvea do Amerike i Novog Zelanda – “nikad ne priznaj prevaru”!
Taman kad te žena uhvati u krevetu i svojim očima vidi, ubijedi je da joj se pričinilo.
Kako, tako!
Ima istine u tome. Zaista sam srela i čitala o ženama kod kojih je ta šuplja priča prošla, kao čovjek kroz trulu ponjavu. Eskapizam, bježanje od stvarnosti. Neke misle da su sretne što su povjerovale u laž, sasvim svjesno, s dopuštenjem svoga mozga.
Druga grupa žena, ako se mogu tako dijeliti, su one koje odmah sve prelome preko koljena i presijeku!
Kraj! Laži mater i ćaću pride, mene NE!
Neke iz ove grupe su mi priznale da su nakon godina i godina shvatile da su pogriješile i da se kaju, naročito iz razloga, jer su bivši muževi u međuvremenu zakopitili i postali neko pa uz tog nekog je lagodnije živjeti, djecu podizati. Neke žene nikad se ne kaju, bar za javnost. U sebi, šta misle, samo Bog zna. Rez!
Treća i najmanja grupa žena je, rekla bih, posebna. To su žene veoma umne, što ne znači da ove gore pomenute nisu – hrabre, u svemu drugačije, one što znaju izbrojati do 100, ne samo do 10!
Srela sam nedavno jednu od njih, iz ove treće grupe, i do danas razmišljam o toj lijepoj, drugačijoj ženi.
Ovo je kratka story o nespecifičnom, mladom bračnom paru. Lijepi, svi uslovi za sretan život su tu, djeca, posao, kuća, auto i … mobilni koji stalno počinje da zvrcka i stižu poruke.
Evidentna je njegova smušenost za koju ON misli da se ne vidi, uopšte. Zadržavanja, odlasci, pisanje poruka za stolom u vrijeme ručka kad se mobilni spušta na koljena, ispod stola … govor tijela, izdajnik! Naravno, telefon ostane greškom u kući i poruka koja sve razotkrije. Redovno zatim ide njegova izjava: Nisam ja, to je greška!
Učestali izostanci, nezainteresovanost i sve eskalira do njegovog odlaska s koferom kao Selma iz pjesme u novi život, s novom curom i preselenje u drugi grad. Romansa sa 7 zvjezdica, more, plaža, ljeto koje obećava i stvara opsenu raja.
Kaže mi Lara da je tek nakon tri mjeseca pozvao nju, suprugu, da vidi sina i ćerku i u tom susretu je shvatila koliko je “očima ne može vidjeti”. Ta količina mržnje se nožem mogla sjeći. Niko ne može s tom netrpeljivošću koja prelazi u prezir posmatrati ženu koja mu ništa nije skrivila kao muškarac koji je našao drugu. Priča mi Lara da je dostojanstveno to podnijela, bez pridikovanja, bez optuživanja, ne trepnuvši dok je živa soda gorila u stomaku od jeda ostavljene žene koja voli.
Po načinu na koji Lara priča i njenom pogledu, vjerujem da je istina sve što govori jer ne štedi sebe, mada je priča neobična. Nikad se nije upustila u novu vezu, intrigu, jer to je po običaju prvo što ostavljeni i prevareni urade, makar i na dan-dva. Kaže da je imala čvrstu vjeru da treba pustiti vremenu jer je najbolji sudija i ne srljati u nova razočaranja. Patila jeste, priznaje, istisnula je život iz sebe kao pastu iz tube, nije spavala, nije jela, nije živjela, ali i preživjela!
Jesen obično trijezni ljetna pijanstva i razbistri misli, poravna račune i podvuče crtu. Ljubavnici gase plam strasti proporcijalno kako se temperatura vani snižava dok ne nestane i ne fragmentira u ostatke koji liče na metalne dijelove aviona poslije katastrofe.
Crnu kutiju niko ne traži.
Obraše se vinogradi i Lesi se vrati kući. Šapicom, onom u kojoj je trn ostao, grebao je po vratima da mu ih gazdarica otvori.
Gledam u Laru dok priča i mislim u sebi koliko muškaraca bi voljelo da im je ona žena! Draga, lijepa, njegovana, pametna, Bog da ih vidi zajedno, ali ima i ona stara poslovica “Ajoj ženo, što si lijepa, samo da si tuđa“!
Kad je došao povratnik i kako to obično biva, prepodobio se skrušeno sjeo i priznao sve.
Jednostavno je rekao da jeste, varao je sa TOM NEKOM, jeste i živio s njom neko vrijeme i uvidio da to, nije to. Molio je Laru da mu oprosti i pruži mu drugu, treću i svaku šansu da se vrati.
Nema puno žena koje to ne bi oborilo s nogu jer njihovo priznanje prevare, dogodi se svakih 100 godina, nekad i rjeđe. Ostao je – drugi put u životu mu je rekla DA!
Fascinirala me. Možda zato što mislim da bih ja tako postupila u nekim situacijama, ali pod jednim uslovom – da muškarac ima i srce, a ne samo testise i da kaže kao njen: „Da, jesam to uradio, sve priznajem i kajem se. Ili, ne kajem se! Trebalo mi je to i gotovo! Želim biti s tobom ponovo, ako mi dozvoliš“?!
Prošlo je već nekoliko godina od povratka otpisanih i Lara mi se povjerila da se ne kaje iako je nailazila na osudu dobrih drugarica, rođaka i okoline. Nije više opčinjena bračnom srećom kao nekad, fakat, ne prigovara mu i ne pominje izbjeglištvo, njegov ljubavno-alterativni smještaj iz bračnog kreveta. Ne želi da mu stvara osjećaj krivice. Tu stranicu iz knjige “brak” jednostavo je iščupala i bacila.
Muž se prilično promijenio, želi da vadi fleke svim svojim postupcima. Polomljena čaša se sastavila, rez postoji, ali melemi su ranu zalječili. Ipak, može.
Novo vrijeme i super lijepak!
Nema više straha šta donosi sutra, ne želi da živi u paranoji, ali na oprezu je kao mačka. Ojačala, spremna na sve što može da je snađe. Misli da je našla pravu mjeru svog života jer djeci nije mogla naći novog oca, imaju samo jednoga kao i svi, uostalom, potpuno je svjesna da sama odgajati djecu i nositi sve na svojim leđima baš i nije tako lako, da ne kažem, vrlo teško.
Ja bih poslije svih utisaka koji su se slegli, kao toz od jake crne kafe, zaključila da je oprost uzvišena stvar ako imaš kome, ko je vrijedan tvog oprosta. Svakako, taj čin duhovnog uzvišenja se ne može dogoditi u potonuću uvreda – nisam ja, ti si luda, klimakterična budala koja histeriše, ljudi lažu, ko me vidio i slično.
Stati iza svojih postupaka i riječi, kakvi god da su, je viteška rabota i ako je s druge strane osoba prosječne inteligencije i na duhovnoj ljestvici vrijednosti nije pri dnu, svako priznanje nečega za šta se zna da postoji, mora izazvati respekt.
Ta floskula “ne treba priznati nikada“, može proći gdje nema ni ličnosti ni časti, na obje strane.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.