Znate li vi omladino kako se zovu naše Svete knjige mladosti?
Leksikoni, knjige tajni i strepnji s mirisom naivnosti do krajnjih granica mogućeg.
Za jednu takvu knjigu tvrdih korica, iz našeg doba, ljubavnih jada mladog Vertera, neko bi sad dao cijelo malo bogatstvo ali … avaj! Nema ni naših ni vaših sad jer ove generacije ne poznaju strast, rukom upisivanja u knjigu koja obiđe grad i sela od ruke do ruke, gdje svako ostavi svoj trag u vidu imena i prezimena i ispovijeda se, makar i s tačkicama ako nema hrabrosti da iskreno napiše nečije ime, koje mu mnogo znači.
To je bila knjiga zlata vrijedna. Istina, o njenoj vrijednosti tek sad znamo kad je nema, kao i za sve drugo u životu .
U velikom povjerenjul, leksikon je išao od jednog đaka do drugog u školi i kao Sveti Gral se nosio u torbi s knjigama, kući. Na skrovitom mjestu, u ćošku sobe se ispunjavao, skrivećki. Prva stranica je bila ime i prezime pa redom … najdraži film, pjesma, grad, država ne jer niko tada nije putovao po inostranstvu od nas školaraca.
Glavna pitanja svih pitanja su bila: da li imaš simpatiju, a odmah zatim, ime simpatije!
Dalje je slijedilo zabavljaš li se i ime momka ili cure! Redovno bi se stavljale tačkice umjesto slova, eventualno, samo početna slova. Dalje su slijedila pitanja: šta ti se najviše sviđa kod njega/nje? Koja je boja očiju, kose?
Naši roditelji su taj čuveni leksikon smatrali stigmom i on je po njima bio razlog za sve neprilike i loše ocjene u školi, za sva kašnjenja kad se dese makar i od 5 minuta poslije 22h. Leksikon je bio strašni sud i riznica iskvarenosti i naše eventualne propasti, amoralna literature ujedinjenih sekti. Koncentrat zla!
Koga ne uhvate u tom zlodjelu u trajanju od 12 sati, koliko je knjiga u našem posjedu, sutradan bi se anatemisana knjiga nosila u školu i nastavljala svoj inkriminisani put.
Interesantno je bilo da su se i muškarci upisivali u tu famoznu knjigu i ispunjavali rubrike jer to je ustvari i davalo sav čar da čitamo, ko je kome simpatija i dalje od tog. To su bile naše društvene mreže i pravi začetnik Fejsbuka.
Ukoliko neka stroga mater, kao kakav detektiv, pretrese torbu i nađe leksikon, redovno bi završavao u ložištu šporeta, a u najboljem slučaju letio bi po kući kao disk, s prijetnjama i pogrdnim riječima. Ne znam kako reaguju sad roditelji kad nađu kod djece drogu u torbi, ali je to naše posjedovanje leksikona bilo ravno skandalu širokih razmjera.
Poslije svega u našim životima, poslije godina koje su prošle kao vihor i žala za tim takozvanim sretnim vremenima u lijepoj državi, mi smo imali jako teške uslove za to najljepše doba života. Teror provincije i roditeljskih skrupula koji su vladali, ne tako davno, nezamislivi su današnjoj omladini kojima je, skoro pa sve, dozvoljeno. Od 19h do 22h je bio tajming naših igranki, a sada je to vrijeme priprema za izlazak. U 23h se izlazi pa do rujne zore.
Prosto rečeno, bio je trend da se djeca grde i psuju. Kakva podrška, kakvi izlivi ljubavi i hvalospjevi o svojoj djeci među komšijama! Čuvena rečenica ”od vas neće ništa biti“ je bila parola našeg doba po kojoj ćemo se prepoznavati sve do smrti, naše. Lakirani nokti, šminkanje, farbanje kose, to su bili argumenti za nastavničko vijeće u Gimnaziji i snižavanje vladanja!
Kafići nisu ni postojali, samo kafane za očeve i hotel za “odrasle” pa ti majčin sine uđi i na ljetnom raspustu, ako smiješ. Vladanje jedan u roku od odmah! Ali … zato u leksikonu pišeš sve što ti je po volji, čitaš šta su drugi napisali, a još kad naiđeš na ime svoje simpatije upisano po pet puta, čitaš ispočetka sve što je napisao čak znaš i šta je mislio pri tome, a kamoli pisao.
I tako, svako malo, jedan sveznadar u koricama ti dopadne šaka. Skoro svako je imao svoju knjigu pa dok obiđu parohiju, zabava bez presedana!
Danas, haber kutije (računari) na svakom stolu u kancelarijama, u kućama i million –miliona tajni cijelog kosmosa u “mozgu” mašine. Međutim, sve dostupno, ali nema simpatija, nema tačkica jer je sve transparetno i “na izvolite”!
Sve tajne nisu tajne, sve prevare jesu moguće.
“Dostojanstvo u kretanju ledenog brijega potiče od toga što je samo jedna osmina njegova iznad vode” – Hemingvej!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.