Mali grad na jugozapadu državice koja ima tri imena. Srednje “I” ima kao Trinidad i Tobago. Izjednom pogađajte kako se zove?
U prošlom vijeku je u tom gradu živjela žena koju su svi zvali po prezimenu muža. Ako je npr. prezime Smiljić, ona je Smiljuša, ako je Lero prezime, ona je onda po narodnom, Leruša i tako sve …
Bila je baš lijepa žena, sjećam se, ali imala je neku nezgodnu osobinu koja je sad jako popularna. Njen problem, međutim, bila je nevolja što je živjela u vremenu kad je svijet držao do finog ponašanja, moralna načela su vladala u društvu tako da je svako nekontrolisano i neprihvatljivo djelo bilo anatemisano.
Nije ništa bilo toliko ružno u njenom ponašanju osim što je bila neki lokalni obavještajni centar iz hobija. Sve je znala o svakome. Gdje ko, s kim, šta se priča po gradu, šta je bilo i šta će biti, eventualno!
Njen muž, već u nekim zrelim godinama, dosta ozbiljan i ćutljiv čovjek, često je prekorjevao zbog te njene osobine jer gdje god je čuo za neku priču o nevidljivim događajima, uvijek je vijest završavala sa „pričala mi Leruša“. Dosadilo mu stalno pominjanje njenog imena uz svaku intrigu i neprovjerenu glasinu i on odluči jednom, poslije svađe s njom oko njenih aktivnosti glasnogovornika mahale, da je zaključa u stanu kad on pođe vani. Tako i uradi. Zaključao je i odnio ključ sa sobom, računajući da ona neće moći izaći da razmjeni sa ženama informacije. Istina, u to vrijeme su postojali instalirani fiksni telefoni u gradu, ali oni ga nisu imali u svom domu jer, njen muž, kao gazda kuće, nije htio da uvede telefonsku mrežu, ne bi li nekako umanjio protok informacija u svojoj kući. Zalud!
Gdje god dođe i prođe, čuje kao vjetar iza sebe: „rekla Leruša„!
Iznerviran tako vrati se kući, putem prebira po glavi misli i pita se kako, kad je zaključana?
Kad je bio u blizini stambene zgrade u kojoj su stanovali imao je šta da vidi.
Njegova voljena supruga na svome balkonu, nagnuta preko ograde do pola tijela, razgovara sa ženama iz zgrade, a one, svaka na svome balkonu stoje i dozivaju se. Okitile žene zgradu svojim pojavama na balkonima slično novogodišnjoj jelki s ukrasima nepravilno raspoređenim, čavrljaju i guču kao hor Bečkih dječaka.
Ozlojađeni muž otključa vrata i uđe u stan, baci ključ na sto i bijesno kaže ženi:„Evo ti, idi kud hoćeš, odnio te đavo, svakako se baviš đavlijim poslovima, ja dižem ruke od tebe i tvoje jezičine„!
Tako je naša Leruša bila preteča PR persona ,”krtica”, insajdera i tome slično. Samo u pogrešno vrijeme.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.