Legendarni beogradski sastav Električni orgazam ove godine obilježava 35 godina od svojega osnutka. Frontman Srđan Gojković – Gile odgovorio je na nekoliko pitanja uoči velikog koncerta 27.3. 2015. u zagrebačkoj Tvornici kulture. Skupina koja se još od ‘Paket aranžmana’ (1981), zajedničkog albuma s Idolima i Šarlo Akrobatom, opravdano smatra jednom od perjanica prilično široke i labave odrednice jugoslavenskog novog vala, prepoznatljiva je po brojnim pjesmama, nastalima u protekla tri i pol desetljeća, poput ‘Zlatnog papagaja’, ‘Krokodili dolaze’, ‘Bejbe, ti nisi tu’, ‘Igra rok’ en’ rol cela Jugoslavija’, ‘Zašto da ne’ i mnogih drugih. Posljednji studijski album grupe je hvaljeni ‘To što vidiš to i jeste’ (2010).
Još od vremena legendarnog kompilacijskog albuma „Paket aranžman“ – na kojemu su, uz vaše, bile prisutne i skladbe Idola i Šarlo Akrobate – Električni orgazam opravdano se smatra jednom od najuzbudljivijih i najvažnijih grupa proisteklih iz onoga što simplificirano volimo nazivati jugoslavenskim novim valom. Nakon svih turbulentnih događaja u 35 godina vaše karijere, mislite li da je rock muzika i dalje relevantan društveni faktor? Da svojom provokativnošću, subverzivnošću i buntom i dalje može istinski „uzdrmati“ određene strukture, kao što su to, primjerice, uspjele neke vaše pjesme iz ranih osamdesetih?
Ne, ne mislim. Danas su drugačije okolnosti. Sve je postalo samo glupava zabava, popularna muzika općenito. Gomila žanrova i podžanrova. Oštrica je odavno otupljena. Ali to je na neki način i razumljivo, sve ima svoj vijek trajanja, pa i rock`n`roll. To sto se događalo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih u Jugoslaviji je bio proizvod specifičnih okolnosti; društvenih, ekonomskih, muzičkih… To se više nikad ne može ponoviti, bar ne na isti način, i bilo bi vrlo glupo to očekivati.
Možete li se prisjetiti kako je izgledalo snimanje i stvaranje pjesama s prvog (eponimnog) samostalnog albuma Električnog orgazma iz 1981. godine? Riječ je o eklektičnom remek-djelu na kojemu ste spojili duh i energiju punka, avangardni post-punk prizvuk, pa čak i elemente reggaea i synth-popa. Inventivan i sjajan eksperimentalni stilski pluralizam. Album je čak zaslužio vrlo dobar odjek u renomiranom britanskom glazbenom časopisu NME.
Mi smo uvijek imali sličan pristup u pravljenju novih albuma. Nikad to nije bilo nešto pretjerano smišljeno i planirano. Uvijek bi puštali da razne stvari utiču na nas, da ih propustimo kroz sebe,kao kroz neki filter i da onda damo svoj „komentar“ ili interpretaciju tih utjecaja, na svoj način. Pritom ne mislim samo na muzičke utjecaje, već na sve ono kroz što smo prolazili kao ljudska bića u različitim periodima svojih života.
Kako je bilo svirati u Poljskoj 1981.? Bilo je to dramatično povijesno razdoblje… Na toj miniturneji snimljen je i live album „Warszawa ‘81.“
To je bilo veoma bitno razdoblje za nas. Marinu je na basu zamijenio Grof, Čavke se vratio iz vojske i ponovo sjeo na bubnjarsku stolicu u Orgazmu. To su bili prvi koncerti u toj postavi. Također, to je bila naša prva prava turneja, bili smo u Poljskoj skoro desetak dana. Vrlo je bitno i to da smo bili pred kraj rada na tada novom albumu „Lišće Prekriva Lisabon“. Sjećam se da je ideja bila da na toj turneji uglavnom sviramo te nove pjesme, da bi se uvježbali za snimanje albuma u Ljubljani.
Sve u svemu, bilo je fantastično, turneja za pamćenje, što se sve i djelomično čuje i osjeti na live albumu koji smo tad snimili u Varšavi.
Električni orgazam je prolazio kroz određene muzičke transformacije i razni kritičari su vam pridavali razna obilježja – punk, post-punk, art rock, hard rock, psihodelični rock, čak i stoner… U vašoj prilično ujednačenoj diskografiji ističe se činjenica da ste bili uspješni (u umjetničkom smislu) u svemu čega ste se uhvatili. Međutim, kako danas, s određene distance doživljavate dugotrajnu fazu odsustva Ljubomira Đukića –Ljube? Njegov je doprinos bio itekako vidljiv u periodu do 1984., kao i na albumu koji je bio vaše prvo dugosvirajuće studijsko izdanje nakon njegovog povratka u postavu, „To što vidiš to i jeste“ (2010). S druge strane, bez njega ste snimili neke izvrsne, rekao bih jednostavnije (i komercijalnije) rock albume, poput „Distorzije“ i „Letim, sanjam, dišem“.
Ljuba, Jovec i ja smo napravili ovaj band i svakako da se Ljubino odsustvo osjetilo. On je uz mene bio čovjek koji je najviše učestvovao u radu na pjesmama i na tome što bend radi i kako. Ali poslije, a i za vrijeme snimanja albuma „Kako bubanj kaže“ 1984., bend je zapao u jednu od svojih kriza, rekao bih mnogobrojnih, za proteklih 35 godina. To je bio period kad smo se Ljuba i ja malo udaljili jedan od drugoga. Vodili smo različite živote i svako je ušao u neku novu fazu, a te faze nisu bile kompatibilne u tom trenutku. Novi val i punk su bili na izdisaju i ja sam vidio band na način koji sam i uspio ostvariti na „Distorziji“. Čini mi se da se to tad Ljubi nije baš dopadalo, taj pravac razvoja banda, mislim. Otišao je na Stonese u New York i onda ostao, godinama. A i bili smo mladi i puni ego tripova, nismo znali kako da prevaziđemo razlike i Ljuba je odabrao da ode iz banda. Meni ni u jednom trenutku nije palo na pamet da tražim novog klavijaturistu, da ga zamijeni. Trazio sam gitaristu, koji ce potpuno promijeniti zvuk benda. I našao sam ga u Banani. Ali sam oduvijek potajno gajio nadu da bi se Ljuba mogao vratiti u bend, i kad su se stekle okolnosti, 2004., to se i dogodilo.
Vaš drugi album „Lišće prekriva Lisabon“ (1982) predstavljao je zanimljiv redizajn zvuka tada još vrlo mlade grupe. Jeste li u tom periodu slušali njujorški no wave? S Pikom Stančićem ste ‘83. pokrenuli kratkotrajni projekt nazvan Hijene. Zanimljivo je da su upravo snimke s neobjavljene ploče Hijena „WooDoo za početnike“ postale baza za određene kompozicije s „Distorzije“.
Ne, nisam slušao no wave. Slušali smo Magazine, Gang Of Four, Talking Heads, The Stranglers, Residents…itd.
Da, bio je taj projekt Hijene s Pikom. Samo gitara, bubanj i vokal. Nesto kao sto ce, puno godina kasnije uraditi White Stripes. Ali izgleda da je bilo prerano za to, u ono doba, u Jugoslaviji. Snimili smo 4-5 pjesama, kao demo, za Jugoton, da se vidi da li bi nam dali „zeleno svjetlo“. Ali nije prošlo, mislili su da nije dovoljno komercijalno… I vjerojatno su bili u pravu, hahahaha. Pjesma s tog snimanja „Blue Moon“ je završila na albumu Orgazma „Les Chansones Populaires“. To su Hijene, to nije bio Orgazam. Piko i ja smo „prošvercali“ taj snimak na album Orgazma. A pjesma “Vidim svoj lik“ s „Distorzije“ je također jedna od pjesama Hijena, ali je to Orgazam preradio i ponovno snimio.
Kakva su vaša sjećanja na pokojne članove Ekatarine Velike? Surađivali ste s njima, bili ste prijatelji. Koliko god to zvučalo otrcano, može se reći da su neki od njih na neki način platili danak načinu života kojega bi neki mogli okarakterizirati tipičnim za rock muzičare. Kakva su vaša osobna iskustva s porocima, posebno s drogama?
Hmm, ovo je izgleda postalo neizbježno pitanje u mojim intervjuima….Pitam se zašto?…..ahahahaha.
Da, može se reći da su neki od članova EKV-a nastradali izgubivši se u svemu tome. Bojan i Magi, prije svih. Ali velika je zabluda da je Milan bio dio svega toga, na isti način. Milan je bio veoma razuman čovjek koji je imao visok stupanj samokontrole. Naravno, svi smo mi u mladosti eksperimentirali sa svim i svačim, to je jednostavno bilo na putu kojim smo hodali. Ali Milan nikada nije bio ovisnik o bilo kakvoj supstanci, barem koliko je meni poznato.
Što se mene tiče, i ja sam također, kao i većina naše generacije, koketirao i eksperimentirao sa svim i svačim, pa i s drogama. Ali tu su u principu samo dva puta, na duže staze – ili prestaneš ili umreš. A pošto sam i ja bio sklon samokontroli i obuzdavanju, na kraju sam potpuno prestao s bilo kakvim stimulativnim sredstvima. I tako sam to uvijek doživljavao samo kao eksperiment, kao prolaznu fazu.
Kako je projekt Rimtutituki funkcionirao „iznutra“? Možete li našim čitateljima pobliže objasniti njegove ciljeve i razloge osnivanja? Bila su to turbulentna vremena; jeste li imali ozbiljnijih problema zbog tog projekta u (sumornim) devedesetim godinama?
Taj bend je nastao potpuno spontano, na Canetovu i Čavketovu ideju. Htjeli smo iskazati svoj stav o ludilu koje se zahuktavalo oko nas. Orgazam i Brejkersi su se našli na jednoj probi i napravili pjesmu. Milan se priključio kasnije, u studiju. Tekst je gotovo u cijelosti Canetov, muzika je bila moja, bar onaj prvi dio pjesme. A onda je na snimanju, spontano, kad se pjesma već skoro završila, Anton počeo svirati onaj Led Zeppelin riff i tako napravio drugi dio pjesme.
Da, imali smo problema zbog toga u Srbiji. Mislim, nitko nije direktno došao i uhapsio nas ili poslao na frontu (mada nitko od nas, osim Čavketa i nije bio vojni obveznik, svi smo bili „oslobođeni“ služenja vojnog roka). Ali smo bili totalno marginalizirani u medijima, sva tri banda. Nije nas bilo gotovo nigdje, ni na radiju ni na televiziji. Bili smo dokazani i obilježeni neprijatelji režima Slobodana Miloševića.
Spomenuo sam vaš posljednji studijski album „To što vidiš to i jeste“. Svojedobno je doživio vrlo dobre recenzije u Hrvatskoj. Kako je bio primljen u Srbiji i jeste li zadovoljni konačnim rezultatom? Riječ je o slojevitom albumu s primjesama i utjecajima psihodelije, funka, pa čak i elektroničke glazbe…
Da, album je odlično prošao i u Srbiji. Zahvaljujući dogovoru s Telekomom, srpskim telefonskim operaterom, koji je radio distribuciju prvog izdanja, prodan je u 50000 primjeraka. Ja zaista mislim da je to definitivno jedan od najboljih albuma koje smo ikad snimili. Maštovit i zanimljiv album s različitim žanrovima koji su se pomiješali, dobro odsviran i odlično produciran. Sve ono što smo godinama slušali i voljeli se pretočilo u taj album. I mislim da je ključ uspjeha bio taj što sam ja potpuno svjesno donio odluku da oslobodim autorski prostor za Ljubu i Bananu. Taj tim koji smo napravili je uspio snimiti zaista vrijedan album u karijeri Električnog Orgazma.
Pošto naš portal čita i određen broj muzičara koji su eventualno zainteresirani za tehničku stranu priče, možete li nam opisati opremu s kojom radite? Gitare, pojačala, efekti… Koliko gitara i drugih instrumenata posjedujete? Koji su gitaristi utjecali na vas?
Eh, ja sad na to pitanje mogu odgovoriti samo u svoje ime. Siguran sam da bi Švaba, Ljuba, Pace i Banana mogli dosta toga dodati na tu temu, ali ne želim govoriti u njihovo ime po tom pitanju.
Ja od gitarskih efekata koristim samo wah-wah i Booster, ponekad. Imam ih dva, Cry Baby i Morley.I to isključivo u studiju, uživo ne, jer ja sam i glavni vokal u bandu i to bi mi bilo previse. Od gitara najčešće sviram Gibson Les Paul, Fender Telecaster ili Hofner . Imam još i Vox gitaru – električnu, s 12 žica kao i nekoliko akustičnih gitara (Yamaha, Kramer, Baby Taylor). Od pojačala koristim Vox AC 30 – Top Boost (to je za mene najbolje pojačalo na svijetu, bolje još nisu izmislili) i Marshall (Studio 15). Također sam ponosni vlasnik i Hofner Violin bas gitare, na kojoj je Švaba godinama svirao.
Sto se gitarista tiče, to su sasvim sigurno: Keith Richards, Pete Townshend, John Lennon, Jimmy Page, Steve Jones, Johnny Ramone itd.
Kako biste opisali vašu percepciju razlika između muzičkih filozofija i senzibiliteta vašeg sastava i preostale dvije grupe koje su bile zastupljene na „Paket aranžmanu“, tj. Idola i Šarla Akrobate (koji se razvio iz hard rock/progressive benda Limunovo drvo)? Mislim na stanje sa samih početaka vaših karijera, tj. period 1980./1981.
Pa, možda u najgrubljim crtama, Idoli su bili neki „art pop“, Šarlo Akrobata je svirački bio najbolji bend i dosta je eksperimentirao s razbijanjem forme klasične pop pjesme uz korištenje novih žanrova kao što su bili reggae i ska. A mi smo bili nekako najbliži psihodeliji i možda najviše rock bend, od ova tri.
Nedavno je preminuo Vlada Divljan. Kakva su vaša sjećanja na druženja i muzičku suradnju s njim?
Vlada je prije svega bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Čovjek s kojim sam se tako dobro razumio i kad smo svirali i kad smo se družili. Zaista mislim da je on vjerojatno najtalentiranija osoba od svih nas iz te generacije novog vala. Njegov prerani odlazak je nenadoknadiv gubitak za muzičku scenu na ovim prostorima.
Postoji li koja mlađa, tj. novija grupa ili solo izvođač s ovih prostora koji vas je fascinirao u posljednje vrijeme? Nastojite li ostati u doticaju s recentnim muzičkim strujanjima?
Ne, uopće ne pratim novu scenu. Poslije toliko godina u kojima me nitko nije naročito uzbudio, pomalo sam digao ruke od potrage. Ali uvijek gajim nadu da možda ipak ima neki bend, ali da ga još nisam čuo.
Jeste li možda imali priliku pogledati pokoju epizodu serije „Crno-bijeli svijet“? Jeste li zadovoljni prikazom sebe i Marine Vulić, nekadašnje basistice Električnog orgazma? Čini li vam se da su duh i atmosfera jugoslavenskih ranih osamdesetih vjerno preneseni u seriji?
Ne, nisam gledao. Vidio sam samo prvu epizodu na Youtubeu. Ali zanima me, pogledat ću kad se pojavi na internetu.
U Zagrebu ste uvijek rado viđen gost. Pripremate li za veliki koncert u Tvornici kulture svojevrstan presjek karijere Električnog orgazma koja traje već 35 godina?
Da, svirat ćemo nekakav presjek karijere. Naravno, nećemo predstaviti baš svaki album, ali one najvažnije svakako. Koncert traje oko dva sata i bit će tu puno pjesama koje ljudi žele čuti. Od „Paket aranžmana“, prvog albuma, „Lišće prekriva Lisabon“, „Les Chansones Populaires“, „Kako bubanj kaže“, „Distorzije“, „Letim, sanjam, dišem“… Sve do posljednjeg albuma.
Izvor:perun.hr
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.