RNU "Radio Brčko" Brčko distrikt BiH
Magazin

Dr Pero Marković: “ Život sam posvetio medicini, a odbojkašice još ne napuštam”

Pero Marković, doktor internista, koji polagano troši prve penzionerske dane i u kojima uživa skoro dvije godine, svoje liječničko iskustvo usmjerio je i prema svojoj drugoj ljubavi- sportu.

Od dolaska u Brčko gdje je u brčanskoj Bolnici posljednih 20 godina radio, a prije toga, do nesrećnih 90-tih u Hrvatskoj, angažovan je kao doktor u odbojkaškom klubu “Jedinstvo”, najprije kao ljekar muškog, a zatim kao ljekar ženskog odbojkaškog kluba.

 

Dr Marković, kako je uopće došlo do Vašeg angažmana u odbojkaškom klubu?

Sport  je moja velika ljubav. Muškarci mahom trče za fudbalom i smatraju ga sportom broj jedan, dok odbojku tretiraju kao ženski sport. Međutim, ja sam uvijek pratio sport, kroz sportsku štampu i sve moguće prenose od momenta kada sam dobio prvi televizor davne ‘68 godine. Tada sam intenzivno pratio sve sportove, fudbal je i dalje bio u vrhu, dok se odbojka polako otkrivala i pokazivala sve svoje čari. Tako da sam u mom rodnom selu bio osnivač odbojkaškog kluba. Sa 27 godina sam igrao nekih godinu dana odbojku i tako shvatio sve čari tog sporta. Veliki sam navijač Partizana, u kome su sa ovih prostora igrali Mirsad  Elezović i Mirko Čulić. Dolaskom u Brčko ’93 sve se nekako posložilo, i završio sam u voljenom sportu sa ljudima koje sam samo gledao na televiziji i o kojima sam čitao.

Također ste i doktor reprezentacije Bosne i Hercegovine..

Tačno, i ne znam koliko godina, ali to je započelo poslije dolaska u Brčko, u toku angažmana u klubu, uz funkciju ljekara i predsjednika Zdravstvene komisije Odbojkaškog saveza BiH, u tri mandata. Te onda i ljekar reprezentacije po inerciji, tako da sam zahvaljujući odbojci, sa muškom i ženskom reprezantacijom, i mojim klubom obišao cijelu Evropu.

Da li je, dok ste radili u bolnici,  bilo naporno ispuniti sve radne obaveze, pošto ste bili angažovani i u klubu?

 Bilo je naporno, ali kada se nešto voli onda ništa nije teško. Najgore je bilo uskladiti dežurstva i obaveze prema klubu kada je klub domaćin, jer sam bio angažovan kao dežurno lice, a inače sam i član UO isto u neka tri, četiri mandata. Nađe se vremena za sve ako se nešto voli. Ta dežurstva sam uspijevao nekako da zamjenjujem sa kolegama, a zadnjih godina nisam puno ni dežurao jer sam imao nekih zdravstvenih problema.

Je li danas lakše sve organizovati pošto ste sada u penziji?

Danas bi trebalo da mi je lakše, ali već sam se malo zasitio iako to nisu tako česta putovanja. Međutim, čekanje na aerodromima je ubitačno. Zadnje gostovanje u Rusiji, na aerodromu u Moskvi smo čekali šest sati. Tako da već razmišljam možda o povlačenju. Već sam bio i donio tu odluku, međutim vjerovatno ću još malo produžiti svoj angažman.

Da li su Vam ukućani podrška u svemu tome, ili su Vam znali zamjerati tolike obaveze?

Imam dvije kćerke i suprugu. Bilo je dosta i podrške, a i zamjerki. Mlađa kćerka često je znala govoriti da su mi odbojkašice preče nego ona, što naravno nije tačno. Ja samo volim odbojku i o njoj često pričam, tako da i u kući nametnem tu temu što im je počelo pomalo smetati. Sve sam podredio medicini, čak sam i porodicu djelimično zanemario zbog rada u bolnici. Međutim, kada bih ponovo bio na početku sve bih opet isto ponovio jer ne vidim sebe u drugom poslu.

Kada je u pitanju saradnja i sva ta putovanja po Evropi, da li Vam je, kada su u pitanju sjećanja, bilo ljepše raditi sa našim odbojkašicama, ili sa reprezentacijom BiH?

Sve su to prelijepi trenuci. Sa djevojkama, i klupskom i ženskom reprezentacijom nikada nikakvo neugodno iskustvo nisam imao. Iako su muškarci malo bahatiji i tu imam samo riječi hvale. Bio sam sa muškarcima u Austriji, Gruziji. A samo unazad godinu i po smo bili na dva kvalifikaciona turnira u ženskoj odbojci, u Fransuskoj i Belgiji.

Vaše nezaboravno putovanje sa njima?

Ni u snu nisam mogao pretpostaviti da ću tamo nekada otići, na Azurska ostrva, Portugalija. Gostovanje sa našom ekipom, gubili smo tri nula. Doživljaj, ljudi divni. Pun sam utisaka kao da je bilo juče. A onda revanš ovdje, gdje pobjeđujemo u zlatnom setu, tako da sve se posložilo. Slijedeće bih izdvojio putovanje u  Azerbejdžan , Baku. To je trebalo doživjeti, vidjeti. Pa Rusija na -32 stepena, zatim Kan i druge destinacije.

 

Jeste li kada odbili ići na neko putovanje?

Jesam, sad sam u junu odbio putovanje sa pionirskom muškom ekipom u Bugarsku. Osamsto kilometara, pioniri sa 15i 16 godina, pa sam se plašio. Put je dug, djeca su mlada, nestrpljiva. Bojao sam se svakakvog ponašanja, a zdravlje mi nije baš najbolje, tako da ne mogu baš sve da tolerišem. A najveći problem u putovanjima autobusom mi je znala biti muzika zato što se izvođač i neka numera znala ponavljati cijeli put, pa sam morao kupiti i zaštitu za uši.

Kada idete na putovanje sa ekipom, da li više brinete o rezultatu utakmice kao zaljubljenik u odbojku, ili kao doktor o tome da se ne desi neka nezgoda i da ne bude povreda?

Dobro pitanje. Ljekar ostaje ljekar bilo da je u svatovima, na odmoru, na moru, bilo gdje. Uvijek je prva pomisioa “Bože samo da se nešto ne desi”. Mada je odbojka jedan divan sport sa vrlo malo povreda. Najteže povrede su iščašenja, koja su dosta dramatična iako zahtijevaju samo mobilizaciju i led. Naša čuvena odbojkašica Dijana Vasić je često imala iščašenje ramena, i bilo je situacija u Brčkom na utakmici kada je sama sebi namjestila rame.

Na manifestaciji “Sportista godine 2016” dobili ste nagradu kao najbolji sportski radnik?                    

Puno mi je to značilo. Takvu sam tremu imao pred odlazak na tu dodjelu da sam čak htio i da ne odem. Toje bio jedan prelijep trenutak, u sali su bile i odbojkašice i dosta ljudi koji me poznaju.

Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na USLOVI KORIŠTENJA.