Kada je riječ o zaraznim bolestima, pandemija je njen najgori scenarij. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je pandemiju koronavirusa. Na ovaj korak odlučili su se jer se zaraza proširila ubrzano na više kontinenata, a sam pojam pandemija nije povezan s težinom bolesti ili stopom smrtnosti.
S druge strane, epidemija je obično prostorno ograničena, te po definiciji podrazumijeva porast učestalosti obolijevanja, komplikacija ili smrti od zarazne bolesti, koji je veći od uobičajnog za određenu grupaciju stanovništva i određeni vremenski period.
Zarazne bolesti postojale su još od davnih vremena, a nakon stvaranja zajednica širile su se još više. Što su ljudi više gradili puteve i gradove, ratovali i trgovali, bolesti su se više širile. Malarija, tuberkuloza, male boginje, lepra…, samo su neke od prvih zabilježenih zaraza koje su pokosile brojne ljudske živote. Poznato je da je tokom Trojanskog rata opisanog u Homerovoj ”Ilijadi” grčku vojsku poharala kuga.
430. godina prije nove ere – Atinska kuga
Prema historijskim podacima, najranije zabilježena pandemija dogodila se za vrijeme Peloponeskog rata. Nakon što je bolest prošla kroz Libiju, Etiopiju i Egipat, pojavila se i u Atini dok su je Spartanci napadali. Čak dvije trećine stanovništva je umrlo.
Simptomi bolesti, za koju se vjeruje da je bila tifus, bili su groznica, žeđ, oteklo grlo i jezik, crvenu kožu… Ova bolest bila je značajan faktor poraza Atinjana od Spartanaca.
165. godina – Antoninijeva kuga
Antoninijeva kuga razvila se najprije kod Huna, koji su zatim zarazili germanska plemena, a dalje i rimske trupe, koje su zarazu raširile o cijelom svijetu. Simptomi su bili groznica, grlobolja, dijareja, te čirevi puni gnoja.
Epidemija je trajala 15 godina, a prema historijskim podacima, dnevno je umiralo oko 2.000 ljudi samo u Rimu. Procjenjuje se da je preminulo ukupno pet miliona osoba.
Među žrtvama bili su i carevi Lucije Ver i Marko Aurelije iz dinastije Antonina, po kojoj je i bolest dobila ime.
541. godina – Justinijanova kuga
Nakon što se Justinijanova kuga pojavila u Egiptu, proširila se preko Palestine i zavladala cijelim Mediteranom. Prenosili su je pacovi i njihove buhe, a manifestirala se povećanim limfnim žlijezdama. Kuga je poremetila planove cara Justinijana u ekonomskom jačanju Rimskog carstva, a prema zapisima iz tog perioda, vladala je apokaliptička atmosfera.
Smatra se da je stradalo oko 50 miliona ljudi ili trećina svjetske populacije, mada pojedini izvori, poput časopisa australske Asocijacije za vojnu medicinu, navodi čak 100 miliona.
Hroničari bilježe da je u Konstantinopolju (današnjem Istanbulu) dnevno umiralo između 5 i 10 hiljada stanovnika, tako da je u naredne tri godine nestala trećina populacije.
1350. godina – Crna smrt
Ova epidemija prouzrokovala je smrt trećine svjetske populacije, preminulo je najmanje 50 miliona ljudi, te se može reći da je ona jedna od najsmrtonosnijih. Smatra se da se kuga pojavila u Kini i Indiji, proširila na središnju Aziju i tatarskim osvajanjima prenesena u Evropu.
Hroničari bilježe da su mrtvi ležali na sve strane, tako da su se njihova tijela raspadala, šireći neprijatni miris. Širenje bolesti utjecalo je na svjetsku i ekonomsku situaciju, te su, naprimjer, Engleska i Francuska zbog kuge sklopile primirje u ratu.
1665. godina – Londonska kuga
Kuga koja je harala 1665. godine u Londonu uzrokovala je smrt između 75 i 100 hiljada stanovnika. Također, zaklano je na hiljade mačaka i pasa kao mogućih prenosilaca zaraze.
Epidemija se počela smirivati ujesen 1666. godine, kada je izbio “veliki požar u Londonu” u kojem je izgorjelo više od 13 hiljada kuća i 87 crkava. Vatra se brzo širila jer većina domova bila sagrađena od drveta i slame.
1817. godina – Pandemija kolere
Prva od sedam pandemija kolere u narednih 150 godina izbila je u Rusiji, gdje je preminulo milion ljudi. Bakterija je preko vode inficirane izmetom i hranom prenesena britanskim vojnicima koji su je potom donijeli u Indiju, gdje je umrlo milion ljudi.
Kolera se proširila na Španiju, Afriku, Indoneziju, Kinu, Japan, Italiju, Njemačku i SAD, gdje je preminulo još 150 hiljada ljudi. Vakcina protiv kolere pronađena je 1885., ali se pandemija pojavila još nekoliko puta.
1855. godina – Treća pandemija kuge
Treća pandemija kuge razvila se u Kini, odakle je prenesena u Indiju i Hong Kong. Izazvala je smrt 15 miliona ljudi. Bolest su najprije širile buhe u vrijeme ekspanzije rudarske industrije u Kini.
Ipak, Indija je podnijela najveći teret i pandemija je korištena za represivnu politiku koja je izazvala revolt protiv britanske vlasti. Bolest je smatrana aktivnom do 1960. godine, kada je broj zaraženih pao na nekoliko stotina.
1918. godina – Španska groznica
Španska groznica izbila je krajem Prvog svjetskog rata. Broj umrlih procjenjuje se na oko 50 miliona ljudi širom svijeta, prema nekim izvorima, čak i 100 miliona – dok je pola milijarde ili skoro trećina svjetske populacije bilo zaraženo. Epidemija je izazvana virusom H1N1 koji prenose ptice, a izbila je najprije u Kini. U Evropu su je prenijeli kineski radnici.
Groznica je nazvana španskom jer je ova zemlja bila neutralna u ratu pa su mediji pisali o njoj, dok su ostale zemlje učestvovale u tada najvećem sukobu u historiji, ograničile informacije strahujući da bi one mogle da dodatno uruše ionako poljuljani moral stanovništva.
Hroničari bilježe da su se, naprimjer, ljudi u SAD preko noći razbolijevali i umirali ujutro na putu za posao.
1981. godina – HIV/SIDA
SIDA je prvi put identificirana 1981. godine, a utvrđeno je da postepeno uništava imuni sistem ljudi, što na kraju dovodi do smrti od bolesti protiv kojih organizam ne može da se bori. Bolest je najprije registrirana u američkim homoseksualnim zajednicama. Do sada je od SIDA-e preminulo 35 miliona ljudi. Najnovijim terapijama je usporen razvoj bolesti, ali još nije pronađen lijek koji bi je u potpunosti iskorijenio.
2003. godina – Ptičija gripa
Južna Koreja, Kina, Tajland i Vijetnam 2003. godine prijavili su nove slučajeve zaraze virusom H5N1 (poznatog još od 1996.) među životinjama, prije svega pticama, i na kraju ljudima. Oko 120 miliona ptica umrlo je od gripe ili ubijeno u cilju sprečavanja zaraze. Ovaj virus se prenosio i među ljudima. Od ove gripe preminulo je oko 300 ljudi.
2002. godina – SARS
Teški akutni respiratorni sindrom (SARS) pojavio se u Kini 2002. te izazvao zdravstvenu krizu 2003. godine. Usmrtio je 774 ljudi, od kojih su četiri petine bili oboljeli iz Kine i Hong Konga, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, bilo je inficirano 8.098 ljudi u 29 zemalja. Virus se na čovjeka prenio sa šišmiša potkovnjaka i proširio na oko 30 zemalja. Stopa smrtnosti iznosila je 9,5 posto.
2009. godina – Svinjska gripa
Svinjska gripa izazvao je novi tip virusa H1N1, koji nije prethodno identificiran ni kod životinja niti među ljudima. Nastao je mutacijom humanog, ptičijeg i svinjskog virusa. Najprije je registriran u SAD i ubrzo se proširio po svijetu.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je da je 18.500 ljudi umrlo od ove bolesti, što je oko jedan odsto ukupnog broja oboljelih. Međutim, postoje mišljenja da su brojke umrlih i dosta veće.
2013. godine – Ebola – 11.325 umrlih
Ebola je izbila u Zapadnoj Africi 2013. godine i trajala je dvije godine. Bilo je zaraženo oko 28.600 ljudi, od kojih je 11.325 preminulo, uglavnom u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji.
Po prvi put epidemija se proširila iz manjih gradova u urbane centre, pa se zdravstveni radnici pribojavaju širenja zaraze. Virus se ponovno pojavio 2018. godine u Kongu gdje je do danas usmrtio više od 2.200 ljudi.
Izvor: Avaz
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.