Koliko slučajnost može da promijeni, čak da daruje,život čovjeku pokazuje slučaj Milana Lujića (48) iz Gornjih Dubravica kod Brčkog kome je 13. septembra 1999. godine izvršena transplatacija srca na Institutu za kardiovaskularnu hirurgiju “Dedinje”.
„Neposredno poslije rata koji sam od 1992. do 1995. proveo ovdje u svom rodnom selu osjetio sam tegobe. Nažalost, dijagnoza je na početku bila pogrešna,a ni kasnije prognoze za dalje liječenje nisu bile bolje.Iz Brčkog sam išao u Banja Luku,pa opet u Brčko.Iz kreveta nisam mogao ustati,toliko sam se loše osjećao“ priča nam jednog oktobarskog popodneva Milan, dok nas ispred rodne kuće posljednjim toplim zracima miluje miholjsko sunce.
Tražeći lijeka Milan, koji danas uz redovnu terapiju, živi jedan skoro potpuno normalan život, neposredno nakon završetka NATO agresije na Srbiju,stiže u kliniku „Hopokrat“ u Loznici, što će mu, kasnije će se ispostaviti, biti od sudbonosno.
„Tamo su mi preporučili Institut Dedinje gdje me je primio prof. dr Miodrag Perić. Poslije pregleda mi je rekao da je prava šteta što ranije nisam bio došao jer bi se moje stanje moglo popraviti hirurškom intervencijom. To su pokušali ugradnjom pejsmejkera, ali je sve bilo uzalud. Nažalost, kasno sam stigao u ruke tim sjajnim stručnjacima i profesionalcima pa je jedina opcija bila transplatacija“ kazuje nam Milan koji bez ikakvih problema vozi automobil i obavlja lakše poslove.
Uprkos pejsmejkerima, Milanu je početkom septembra 1999. godine pozlilo kod kuće odakle ga prevoze ponovo na Dedinje, gdje je sudbina umješala svoje prste. Ne kaže naš narod uzalud „Kome ima vijeka, ima mu i lijeka“.
„Dok sam ležao u krevetu, prof. Perić mi je došao i rekao da imam više sreće nego li svega drugog. Naime desila se saobraćajka u kojoj je stradao 18-godišnji mladić čiji su roditelji odlučili da doniraju organe.Tadašnji direktor Instituta, prof. dr Bojić je rekao da srce odgovara meni. Dok su me vozili u operacionu salu čuo sam helikopter kojim su srce i jetra stradalog mladića, koja je takođe presađena jednom pacijentu, stizali na Dedinje. Taj huk motora nikada neću zaboraviti, jer mi je donosio život, koji se samo prije sat vremena negdje drugo ugasio“sjetnog pogleda uperenog na Majevicu, govori nam Milan, jedini čovjek u ovom dijelu Republike Srpske koji živi sa transplatiranim srcem.
Već petnaest godina Milan jednom godišnje odlazi na pregled u Institut.Od prvog dana svi parametri rada presađenog srca su isti. Zahvalnost koju Milan duguje vrhunskom timu ljekara sa Dedinja ne može da iskaže riječima. Isto tako ni roditeljima stradalog mladića, ali i sudbini koja mu je podarila novi život.
„Ako nemate prave ljekare, kao što su u Institutu, uzalud je sve.Koliko su doktori na Dedinju posvećeni svom poslu,za ovo materijalističko vrijeme, prosto je neshvatljivo.Tako prof. Perić svoj slobodni dan iskoristi i dođe oko ponoći da nas vidi i sa nama porazgovara. Ili supruga drugog ljekara od kuće donese kolače. Oni i njihove porodice su tim, zato su i uspješni. I danas ukoliko imam neku tegobu u bilo koje vrijeme slobodno nazovem i dobijem savjet.O Bože, kakvi su to humanisti i veliki ljudi“ ističe Milan pokazujući neskrivenu radost što je,uprkos muci, bio u prilici da upozna kompletno osoblje Instituta „Dedinje“.
Realnost u kojoj danas živi Milan, nije ni približno uređena kao bolnica u kojoj je dobio novi život. Za svoje „vojevanje“ umjesto prvobitnih 160 maraka penzije, danas prima ček težak „cijelih“ 83 marke, taman da svakog mjeseca podmiri potrošnju električne energije koliko porodica njegovog brata sa kojom živi, mjesečno potroši.
Na sreću one najskuplje i najvažnije lijekove sa tzv. „dodatne liste“ plaća brčanski Fond zdravstvenog osiguranja pa ih dobije besplatno,na isti način kako mu je izvršena transplatacija.
O razgovoru koji je vodio sa porodicom donora, Milan nerado priča. Uspio je, kaže, da poslije nekih pet godina od transplatacije sazna njihov broj i da se čuje sa majkom stradalog mladića. Samo nam je rekao da se na drugoj strani telefonske linije, kada se predstavio, čuo dugotrajan uzdah.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.