Kada bi vas neko pitao, šta je najteže u životu našim ljudima u opštenju sa svijetom, teško da biste pogodili.
Neko bi pomislio da su to strani jezici, opšte znanje, koje je evidentno oskudno kod naraštaja koji dolaze i preuzimaju primat ako se izuzme IT snalaženje, pa fizikalisanje, ko mora i gdje se mora, učenje i polaganje ispita raznih i ko zna šta biste se sve sjetili u tom dijapazonu ljudskih djelatnosti.
Vjerovali ili ne?!
Prije nekoliko godina dok su našim životima krstarile vojne i civilne jedinice pod nazivom SFOR, sa svojim poznatim terencima, na velikom raskršću puteva u Lončarima, desio se jedan unfal u saobraćaju s minimalnom štetom. Naš čovjek je okrznuo svojim bi-bijem, Opel Kadetom, strano vozilo, terenac s′ oznakom SFOR!
Izašli su vozači u dva skoka. Kad su ispregledali i izvršili uviđaj od oka na vozilima, vidjeli su da je samo malo farba zagrebana, te odmahnuli rukom kao „ma ništa„!
Naš čovjek je sjeo za svoj volan da nastavi kud je krenuo. Međutim, stranac je išao tik iza njega i pri tome blicao svjetlima. Ovom, našem, nije bilo jasno šta se dešava i šta to znači? Vozili su se tako sve do grada, stranac nije odustajao u uhođenju i signalizaciji. Negdje kod pijace na proširenju, naš čovjek je prvi stao, a za njim i stranac. Izašli su iz vozila i stranac je na tečnom engleskom nešto govorio obraćajući se poznaniku od maločas, što naš čovjek nije razumio. Slegao je ramenima i buljio u čovjeka koji mu nešto sasvim mirno izlaže, ali ovaj ni riječ nije znao niti shvatio, šta se to sad od njega traži. Pomislio je da možda trebaju zajedno u Policiju. Hoće novac za štetu?
Pošto smo takvi, kakvi smo, da se u tili čas okupimo oko tuđih problema i dešavanja na ulici, naročito kakve kavge i prepirke, odnekud se stvoriše prolaznici s′ pijace pa se mic po mic, njih nekoliko, privukoše ovoj dvojici. Jedan momak je imao skromno znanje engleskog, toliko, da je razumio svaku desetu riječ. Nešto je razumio pa je našem zemljaku pokušao da objasni o čemu se radi.
- Moraš mu se izviniti, to očekuje od tebe – reče amater prvodilac!
- Ma, evo, platiću mu samo da više ne hoda i ne vozi za mnom – reče naš čovjek, a zatim izvadi novčanik i poče vaditi novčanice i pružati Ameru.
- Ne, ne, neće on pare, samo da se izviniš – objašnjava prevodilac.
- Kako da se izvinim? Šta će mu to, kakve koristi ima od toga?
- Samo reci sorry i to je to! Ništa drugo.
- Kakav sorry, šta ti je to, prođi me se, ti i sorry!
Vidjevši da je vrag odnio šalu, da stranac ne odustaje i ne povlači se s′ položaja, više išaretom, vozač Kadeta pita prevodioca:
- Šta da kažem? Sorry, o Bogo moj šta se od mene radi! Dobro, evo, sorry, sorry, je li to to? Sočno opsova i nabroja sve, odavde do Amerike.
Amer je klimnuo glavom i uz BYE, okrenuo se, sjeo za volan i otišao.
Ima riječi koje su teže od 100 kg givikta, a riješe problem veći od Alpa!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.