Poznavala sam čovjeka koji mi je bio nastavnik, atletičar, virtouz na parteru, na spravama, košarkaš, rukometaš, odbojkaš, plivač, sve!
Nevjerovatan lik. Prosječne visine za muškarca, kompaktne građe, sve na svom mjestu. Čak je i lijep uz sve ovo prije nabrojano što je neuobičajeno za čovjeka plave kose. Sav svoj život je posvetio sportu.
Predavao je u školi fizičko vaspitanje i sva moja sjećanja na njega su sljedeća: vidim ga u trenerci u kojoj je skoro uvijek bio i s loptom u ruci, narandžastom, vrti je na vrhu prsta dok ide, sꞌ časa na čas, u školi.
Kažu oni što su ga gledali poslije nastave, dok smo mi djevojčice tada, lijepile postere Zdravka Čolića po zidovima i ispunjavale leksikone, te svete knjige mladosti, da je bio car na parteru u premetima, na spravama, da se pentrao kao panter po spravama i u svemu ostalom što je izvodio. Čovjek od gume, kako se to slikovito kaže.
Sretnemo se prošle godine, slučajno. Sad je to čovjek u ozbiljnim godinama jer ne mogu za njegov lik vezati riječ star, to zaista nije, osim po godinama, preko sedamdeset!
Čio, vrlo okretan, sꞌ gipkim pokretima, nema ni bora, zavarao prirodu, rodni list i sva pravila prolaska vremena.
Divim mu se riječima i pitam ga da mi objasni sve ono što ja ne mogu, ni sad ni onda, a gdje je on velemajstor. Pričali su mi njegovi sin i snaha da može kao gušter satima ležati na suncu i kilometrima plivati u moru.
Pitam ga za savjet oko leđnog plivanja i pri tome, dok mi objašnjava, u meni raste divljenje i sve mislim kako je neprocjenjiva njegova sposobnost i znanje, vještina, kako god to nazivali, svejedno. Za mene je on kao planina, velik, jer sve što drugi znaju, a mi ne znamo i ne možemo je grandiozno i za svaki respekt. Nedostižno! Vrijeme za premete i akrobacije, skakanje preko kozlića, greda i sve što je taj čovjek sꞌ lakoćom izvodio, ostaće za većinu ljudi nemoguća misija među kojima sam i ja, svakako.
Na kraju naše priče i moga ispitivanja o svemu i svačemu iz njegove riznice sportskog života pitam ga kako se osjećao, je li to moć, da li je svjestan te ljepote vrijedne blaga kojom je raspolagao, savitljivosti tijela, svim mogućnostima, šta čovjek-mačka može?
Znaš, iskreno – polako u povjerenju, tiho odgovara – sve bih to dao što sam radio, umio i znao, samo da znam pjevati!
Ja se zabezeknem čuvši odgovor jer to mi je, pjevanje, djelovalo tako prosto i obična stvar da se počeh smijati naglas.
Pa pjevaj, rekoh, to može svako, šta ima veze kako zvuči, ti pjevaj za sebe!
– I ti možeš praviti kolut i sve ostalo na parteru, kako bilo, ko ti brani, za sebe!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.