Publika u Brčkom je Nušićevog trajno živućeg „Pokojnika“ upila bez daha kao živi suhi sunđer magijsku dramsku mastiljavu vodu. I ova predstava poput Molijerovog „Škrtca“ nema slabog mjesta – od glume, režije, scene, malih preinaka vezanih za aktuelni društveni trenutak koji živimo na Nušićevom tektsu, koji je tako sročen da se tu više nema što bitnoga niti oduzeti niti dodati.
Kazališna kritika ovaj zadnji Nušićev tekst ocjenjuje kao poseban miks u teatru- gorka komedija, iliti slatka drama, a pošto je svako djelo neodvojivo vezano za život autora, za razliku od svih pređašnjih ingenioznih Nušićevih komada, ovdje se on kao autor doima oporo, rezignirano, sumorno i bezizlazno, više cinično i zloguko nego duhovito, mnogo više realno nego imaginarno, nema više one ljudske topline na individualnom i kolektivnom planu, nego je sve postalo interes, materijalnost, novac, imetak, moć i javne i tajne policijsko-doušničke službe, da ništa ne bi bilo prepušteno slučaju na tom putu gdje se dobro proglašava općom ludošću ili opasnom avanturom, a zlo se multiplicira i postaje biološki i društveni zakon opstanka i življenja na ovom planetu koje na kraju trijumfuje na radost Đavola koji je i postavio taj obrazac – od lokalnog do globalnog nivoa. I zbog toga je Nušić naš, a svjetski dramski autor. I kao takav nezaobilazan i utkan u vrijeme za sva vremena do Kijametskog dana. Više je u Nušićevoj drami naših života i naše stvarnosti nego što je u našim životima bibera i soli. Na šećer ne smijem ni pomisliti, osim onaj vezan za dijabetes.
Marko Baćović u „Pokojniku“ igra Spasoja Blagojevića, najvećeg meštara među svim huljama u komadu, ali i direktora Crnogorsko narodnog pozorišta Podgorica. Marko je još bio osupnut scenom, odličnom predstavom i još boljim njenim prijemom u Brčkom, nije bilo potrebe kriti odlično raspoloženje i konekciju s obje strane, razgovor se malo oduljio, ali evo, izabrao sam ono što bi moglo da se zove suština kada je u pitanju odašiljanje u javnost poruka iz „Pokojnika“ za koji je više nego kompetentan, pozvan i prozvan.
„Uzeli smo ovaj tekst koji je posljednji Nušićev tekst i vrlo gorka komedija, najgorča moguća komedija. Spasoje Blagojević koga ja igram je, ja mislim, jedini Nušićev lik koji je bio negativac i za koga Nušić apsolutno nema nikakvih simpatija. I tu je bilo malo teško kretati se unutar tog zadanog autorovog konteksta jer i taj smijeh koji se dešava kod Nušića uvijek je gorak. Cijela ova priča je prilično mračna. Reditelj Egon Savin je to radio uvijek govoreći – mi smo jednom nogom u komediji a drugom u drami i zato ako jednu nogu dignemo ne valja, ako igramo samo komično onda će se izgubiti ova druga važnost gorkoga i tragičnoga. A ovdje je vrlo važno da kažemo da kao što je 1937. u tadašnjoj Jugoslaviji postojala sprega organizovanih kriminalnih grupa sa vlastima, to se, nažalost, dešava i danas, i to ne samo u našim državama nego i u svijetu, očigledno. I zbog svega rečenog ovo je vrlo mračan komad“.
Moto ovogodišnjih Intenacionalnih teatarskih susreta u Brčko distriktu BiH je „Bolest društva“ i ova predstava se stopostotno uklapa u taj moto. Pošto ste već pomenuli reditelja Egona Savina, da li je bilo mogućnosti da utičete na njegovu redateljsku dirigentsku palicu ili…!?
„Pa pazite. Kod pripreme komada za prvo igranje pred publikom uvijek je to u nekoj interakciji. Prvo imam prema njemu veliko poštovanje i poštenje zato što sam, je li, i kao direktor, haha, njega i angažovao, i mislim da je on jedan od najboljih poznavaoca Nušića kod nas. Egon je uradio mnogo predstava koje su bile dugovječne i to baš od Nušića. Onda, druga bitna i potrebna stvar – on jako dobro radi sa glumcima i mislim da je za naše glumce u Crnogorskom narodnom pozorištu bilo važno da prođu takav jedan dril kod njega i to je praktičan master klas glume“.
Opće je poznata stvar da je genijalnog Nušića lagano posmatrati s ovu stranu, iz publike, sa stolica, preko puta scene, jer je odlika genija jednostavnost koja se da razumjeti ali se ne može iskopirati, čak ni imitirati, ali kako je biti na onoj drugoj strani, „unutar Nušića“ kada ga u teatarskom laboratoriju zvanom pozorište nanovo pripremate za porod na sceni?
„Pa bilo je, bilo je teško raditi na tekstu. Prvo, Egon je napravio dobru adaptaciju – izbacio je dva lika, onda sam ja radio tu govornu ili jezičku lokalizaciju za Crnu Goru i mislim da u toj crnogorskoj varijanti komad dobija još jednu vrstu boje koja je vrlo zanimljiva. I onda se u samom tom procesu neke stvari čak i zaoštravaju, tako eto u najkraćem mislim da je i to bilo važno kada smo se odlučili da na ovaj način radimo na „Pokojnniku“. I da, pitali ste me u pripremi razgovora da li je bilo rizika kod odabira ovog Nušićevog komada za igranje na sceni jer je svaka nova postavka i prilika i neprilika za pozorište koje ga igra. Ne, nije bilo rizika i to se evo nakon premijere od prije dva mjeseca i nekoliko igranja u Crnoj Gori pokazalo i ovdje na Suretima u Brčkom“.
Piše: Suvad Alagić
Foto: Dejan Đurković
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.