Žena zna da ima nekih istina koje mogu da sve upropaste ako se reknu samo iz ljubavi za istinom; i zato se ona služi lažju, ne prebacujući sebi da je lažov, verujući čak da dobar cilj uvek virjedi koliko i dobar princip. Ona zna da je laž spasavala često i samu istinu u kritičkim momentima. Sveti Avgustin je rekao: “Lagati, lagati pošteno i pobožno …”. Ali je to svetac rekao mnogo docnije nego što su tu ideju žene već bile usvojile za glavno načelo svog opstanka. Ako hoćete da vas žena voli, treba joj dati prilike da vas sto puta slaže i da uvek izgleda kao da to ne vidite – Dučić.
Laž, takozvana, “bijela”, zaista može biti od koristi, a isto tako može svog autora da uvede u tešku nepriliku. To znači da nije bijela zbog toga jer je od beza ili šifona, ali jeste kao živa voda koja izvire gdje joj se najmanje nadaš. Taman kad misliš da si joj branu sazidao i bedem postavio, a ona … Negdje tamo, kao vrelo se pojavi i ode … prema svome ušću.
Onomad jedna žena koja se u svim neprilikama dočekivala na noge kao mačka i svi koji je znaju, kažu, da ima 9 života, negdje u nekom 5-om životu, poigra se sa sobom i svojim ljubavnikom pa na kraju dramske epizode u trajanju od sat vremena, odigra ulogu Bridžit Džouns, bez honorara i bez Oskara. Istina, njen prijatelj, nije ni blizu Hju Granta, ali mašta može čuda stvoriti.
Elem!
Između rafova u velikom marketu Natalija je šetkala i birala neke stvarčice za kuću, tačnije, hranu. Bilo je tu svega i svačega … U tom času pozvoni telefon u džepu. Sve ljubavnice su uvijek na “gotovs” kad je telefon u pitanju i brže se jave nego li trepnu.
Alo, otkud ti u pola 3? Sigurno nešto lijepo imaš mi reći!
Ma … imam, evo moram hitno u Beograd pa da znaš.
Aaaa, baš šteta, a taman sam mislila da te iznenadim nekim specijalnim ručkom!
U njenoj glavi se roje bijele laži kad već čovjek ide na put, valja mu natruniti provod, kako-tako!
Šta fali, misli Natalija, kad on već ne može provjeriti, ispričaće mu da ga na stolu, u njenom stanu, čeka cijela slavska trpeza i to svih njegovih omiljenih jela. Od škampi na buzaru do salate od svježeg povrća i to oljuštenog čeri paradajza jer koru ne podnosi, a između listova zelene salate samo u tragovima da se nađe krastavac zbog arome i mirisa jer mu i krastavac ne odgovara za žuč!
Izmaštaće ona i dodati u priči kozji sir, livanjski maslac, glamočki krompir, hercegovačku pršutu, masline iz Grčke, led s Aljaske, a za početak juhica od stare kokoške koja je čitav svoj, dugi kokošji vijek, kljucala samo domaća kukuruzna zrna, bez pesticida. Krene redom da deklamuje na telefon sve po redu, tako vjerno, da je Bojan, s druge strane bežične veze, od uobrazilje tako dočarane, vidio sve na stolu ispod kojeg je često provlačio noge, čak je “vidio” i iznad tanjira vrele supe kako se izvija dim dok se tečnost hladi.
Nije problem, predomisli se Bojan, mogu nekako naći sat vremena da svratim do tebe, šteta da to propadne kad je već meni namijenjeno pa ću onda na put!
Natalija se u momentu nađe u čudu jer ovo nikako nije očekivala, a sad, šta da kaže? Da je lagala ili se šalila, nešto joj baš i nije odgovaralo u ovom trenutku dok je vagala u sebi riječi i počela munjevito da mota misli. Kako se sad izvući iz ove neprilične situacije?
Skontala je da je najbolje sad ćutati i potvrditi da je sve tako i da on može svratiti na ručak. Od trenutka kad je telefonska veza prekinuta do njegovog dolaska na imaginarni ručak, sve scene u Natalijinom narednom satu života izgledale su kao ubrzani film.
Jusejn Bolt, sam, ne bi mogao postići to vrijeme i brzinu kao ona u autu do kuće, s naramkom hrane koju je ponjela iz marketa. Tada je stupio na scenu kulinarski šou, sa 6 ruku i 9 šerpi. Ne moram ni pominjati da je svu tragikomičnu situaciju pratilo zvocanje, rondžanje, psovke, u bogatstvu rječnika, ad hok!
Niko odavno nije Nataliju tako usosio kao sama sebe, sve iz želje da se malkice, na neki ženski cinični način poigra s Bojanom i da mu zabiberi čorbu kao ovu sad što mu na brzu- brzinu priprema, da je ne uhvati u laži i ne shvati da ga je i do sad sto puta lagala, doduše, bezbolno i slatko, zarad ukrašavanja duge, ljubavne veze koja bi lako mogla da sklizne u rutinu svakodnevnice. Ovo sad što radi u svojoj kuhinji je, u stvari, refren koji se sam namjestio i dao dinamiku vezi kad su dani i događaji počeli da liče jedni na druge, a to Natalija nije podnosila niti je željela u svom životu, nikada! Znala je često reći svojima, najbližima, da će ona sigurno, jednog dana, umrti od monotonije.
U roku od sat vremena, sto sa sve stolnjakom, bio je postavljen. Bez Koperfilda i Steve Karapandže, sve je bilo tu, u tanjirima, činijama, zdjelicama i boca vina pride, orošena po staklu jer je tek iz frižidera, a bijelo vino voli da je malo hladnije od sobne temperature.
Samo jedna minuta je ostala za nju, do dolaska gosta. Presvukla je haljinu, popravila šminku i kao da je cijeli život samo to radila, opušteno i nonšalantno, otvorila je vrata da gost uđe na pozvani ručak .
Manje od 10 minuta je Bojan proveo kod nje. U nekoliko zalogaja na živo je progutao i škampe i buzaru, spustio niz grlo komade pršute kao tanki list, ubacio neku maslinu u usta kao žongler loptice i sve to, na mahove, zalio supom. Jedna noga je već bila pred vratima u odlasku kad je dobacio: ”Žurim, Beograd čeka”!
Okrenula je ključ u bravi i stropoštala se na kauč. Obeznanila se dok je nesvjesno žvakala, klaparajući vilicama, sve ono što je bilo na stolu i trpala hranu u usta bez ikakvog reda i smisla. Pojma nije imala šta radi, ukus nije osjećala jer to neko čudno stanje šoka pomiješano s ljutnjom na sebe, oduzelo joj je moć čula. Kad je konačno ustala od stola, počela je u istom takvom neredu da kupi posuđe i escajg. Frndaljala je tanjire u sudoperu kao da sebe gađa sa svakim, ozlojeđena zbog sopstvene podvale i intrige u koju je upala kao miš u mišolovku. Neplanirano je potrošila novac, neplanirano se umorila, neplanirano se najela i neočekivano ostala sama kod kuće.
Bojan je lagano vozio u pravcu Beograda, sit i srećan. Čavrljao je telefonom s novom ljubavnicom koja ga je čekala na periferiji grada da mu se pridruži u putovanju. Mala zera žala mu ostade što nije imao vremena za vino, a taman je bilo ohlađeno koliko treba kao i on u ovoj ljubavnoj priči.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.