Od Islanda do Sjeverne Makedonije, potrošačke cijene znatno se razlikuju diljem Europe. Novi podaci Eurostata pokazuju gdje svakodnevni proizvodi i usluge koštaju najviše, a gdje najmanje – te zašto same cijene ne govore cijelu priču.
Ista košarica proizvoda može stajati gotovo četiri puta više, ovisno o tome gdje se nalazite u Europi. No koje su zemlje najskuplje i kako ih usporediti na pravedan način?
Odgovor daju Eurostatovi indeksi razine cijena. Oni uspoređuju cijene potrošačkih dobara i usluga u svakoj zemlji s prosjekom Europske unije.
Pojednostavljeno, ako ista košarica proizvoda i usluga u prosjeku u EU stoji 100 eura, koliko bi ta košarica stajala u svakoj pojedinoj zemlji?
Kako bi usporedba bila reprezentativna, Eurostat indekse temelji na godišnjim nacionalnim prosječnim cijenama više od 2.000 proizvoda i usluga.
Postoje dva načina mjerenja cijena. Jedan obuhvaća samo ono što kućanstva izravno plaćaju, dok drugi uključuje i javno financirane usluge poput zdravstva i obrazovanja, piše Euronews.
U ovom članku koristi se šira mjera, poznata kao stvarna individualna potrošnja (Actual Individual Consumption – AIC), za koju Eurostat smatra da je prikladnija za međunarodne usporedbe. Grafikon također uključuje i pokazatelj potrošnje kućanstava (HFCE).
Razina cijena od 100 odgovara prosjeku EU-a. Vrijednost iznad 100 znači da je zemlja skuplja od prosjeka, dok vrijednost ispod 100 znači da je jeftinija.
Ovi podaci uspoređuju isključivo cijene. Ne uzimaju u obzir razinu dohotka, što znači da skuplja zemlja nije nužno i manje priuštiva svojim stanovnicima.
Koje su zemlje najskuplje, a koje najjeftinije?
Unutar Europske unije razlike su vrlo velike. Luksemburg je najskuplja država, dok su cijene najniže u Rumunjskoj. Potrošačke cijene u Luksemburgu 2,5 puta su više nego u Rumunjskoj.
Kada se uključe i zemlje kandidatkinje za članstvo u EU te članice EFTA-e, Island postaje najskuplja zemlja, a Sjeverna Makedonija najjeftinija, čime se razlika povećava na čak 3,7 puta.
Općenito gledano, zapadna i sjeverna Europa imaju više razine cijena, dok su zemlje srednje i istočne Europe i dalje znatno jeftinije.
Cijene i plaće zajedno daju pravu sliku
Na Islandu su cijene 83,7 posto više od prosjeka EU-a, dok su u Švicarskoj više za 81 posto.
„Ove podatke uvijek treba promatrati zajedno s razinom plaća. Za životni standard nije presudno jesu li cijene visoke, nego što se za lokalnu plaću može kupiti u toj zemlji – važna je kupovna moć, a ne sama cijena“, rekao je za Euronews Business profesor Robert Inklaar sa Sveučilišta u Groningenu.
Kao primjer naveo je Švicarsku, koja se čini vrlo skupom, ali su ondje plaće dovoljno visoke da je kupovna moć među najvećima u Europi. Ista razina cijena uz znatno niže plaće ostavila bi sasvim drukčiji dojam.
Među najskupljim europskim zemljama nalaze se i Danska (40,2 posto iznad prosjeka EU-a), Irska (39,6 posto) te Norveška (38,4 posto).
Slijede Švedska i Finska, no s nešto nižim indeksima. Cijene su u Švedskoj 28,4 posto više nego u prosjeku EU-a, a u Finskoj 26,1 posto.
Za istu košaricu proizvoda i usluga koja u prosjeku u EU stoji 100 eura, potrošač će u Nizozemskoj platiti 120,4 eura, u Austriji 119 eura, a u Belgiji 118,1 euro.
Kako stoje najveća europska gospodarstva?
Među četiri najveća gospodarstva Europske unije Njemačka je najskuplja, s cijenama 9,1 posto višima od prosjeka EU-a, dok je Španjolska 8,9 posto jeftinija od prosjeka. To znači da bi ista košarica proizvoda u Njemačkoj stajala 18 eura više nego u Španjolskoj.
Francuska je s indeksom 106,4 malo iznad europskog prosjeka, dok je Italija s indeksom 98 neznatno ispod njega.
Na drugom kraju ljestvice nalaze se zemlje jugoistočne Europe.
U Sjevernoj Makedoniji košarica koja u prosjeku u EU stoji 100 eura košta svega 49,7 eura, odnosno manje od polovice.
U Turskoj bi ista košarica stajala 52,2 eura, u Bosni i Hercegovini 55,7 eura, u Rumunjskoj 58,9 eura, a u Bugarskoj 60 eura. Sve su te zemlje najmanje 40 posto jeftinije od prosjeka EU-a.
Među jeftinijim zemljama nalaze se i Crna Gora (61), Srbija (62,5), Albanija (65,7), Poljska (71,1) i Mađarska (71,6), gdje su cijene najmanje 25 posto niže od prosjeka Europske unije.
Od zemalja koje su također ispod prosjeka EU-a izdvajaju se Hrvatska (76,3), Slovačka (81,4), Litva (81,4), Češka (82), Grčka (84) i Portugal (85,3).
Što uzrokuje razlike u razinama cijena?
„Najveći razlog zbog kojeg se cijene razlikuju diljem Europe jest činjenica da se razlikuju i plaće, a plaće su povezane s produktivnošću“, rekao je Robert Inklaar za Euronews Business.
„Tamo gdje su radnici produktivniji, zarađuju više, a više plaće izravno povećavaju cijenu svega što se mora proizvesti i potrošiti lokalno – obroka u restoranu, šišanja, stomatoloških usluga, najma stanova ili čuvanja djece. Ništa od toga ne može se uvesti iz inozemstva pa njihove cijene prate lokalne troškove rada.“
Inklaar upozorava da se to ne odnosi samo na usluge. Čak i proizvodi koji se mogu međunarodno trgovati, poput hrane u supermarketu ili odjeće, uključuju značajan lokalni trošak – trgovinu, zaposlenike, prijevoz i najam prostora. Zato i na njihove cijene utječu lokalne plaće, premda nešto manje nego kod usluga.
Plaće, međutim, nisu jedini čimbenik.
Profesor ističe da na cijene utječu i udaljenost, distribucija, propisi te državne granice, zbog čega isti proizvodi ne koštaju jednako u svim zemljama. Razlike dodatno povećavaju PDV i ostali porezi na potrošnju.
„Zbog toga bi usporedba uvijek trebala uključivati i plaće ili raspoloživi dohodak, po mogućnosti izražen kroz kupovnu moć, uzimajući u obzir razlike u tečajevima i poreznim sustavima“, rekao je.
Profesor Rainer Maurer, umirovljeni profesor Sveučilišta u Pforzheimu, naglasio je da razine cijena u državama europodručja pokazuju jasnu pozitivnu povezanost s BDP-om po stanovniku.
Drugim riječima, najskuplje europske zemlje u pravilu su i najbogatije. Visoke cijene često prate i viši prihodi, zbog čega ekonomisti ističu da se razine cijena uvijek moraju promatrati zajedno s kupovnom moći stanovništva.
Izvor: Večernji list
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.