Ljeto kad zamiriše na juli, vrati u sjećanje sve vreline i slatkaste mirise naše mladosti koja se, kao roze šećerna vuna, lijepi za usta i obraze i treba vremena i vremena da se oslobodiš tih tragova.
Ulica divljih krušaka, u mome kraju, kratko rastojanje čudnog visokog drveća sa zeleno-žutim plodovima koji, kad padnu na zemlju, šire opijajući miris zrelog voća. Najljepša rođaka iz velegrada je tog ljeta došla kod nas, u provinciju, na odmor. Obožavala je naš gradić gdje svakꞌ svakog zna. Nekoliko ulica gore-dole, šetalište kroz srce visoke crnogorice i staza preko bogaza do jezera podno planine preko Ćirića.
Komšija, momak sꞌ gitarom, drago i lijepo stvorenje, već treći dan po njenom dolasku je iako mlad, shvatio, da mu je došao sꞌ njom, iz velikog grada, sudnji dan!
Ništa meni nije nejasno ostalo oko tog jula i te ꞌ70. i neke godine, osim jedne stvari.
Onog časa i minuta kad ona, najčešće sa mnom i mojom sestrom u društvu, krene u grad i samo što kroči udesno od raskršća, ulicom divljih krušaka, prema centru grada, zagrmi sꞌ gramofona i razglasa, toliko da se čuje do susjednog grada, pjesma „Noći u bijelom satenu“- Moody Blues.
Sve dok ne zamakne ona, daleko, dokle se vidi sꞌ njegovog prozora male stambene četvorostanke, čula bi se pjesma, čarobna, ljubavna … Kako je on, svaki put bez izuzetka, vidio istog trena da ona ide njegovom ulicom?
Četrdeset godina, to mi je enigma!
Sjećam se izraza njenog lica kad pjesma krene i zvoni kao crkveno zvono.
Osmjeh joj odmah zatreperi i sva sretna se zarumeni od talasa ljubavi koji je prekriju cijelu kao svako rano buđenje prvih nagovještaja slatke pripadnosti nekome, po nečemu što se ne vidi, ali se samo naslutiti, i srcem osjetiti, da.
Crkva, na sredini te ulice kojom prolazimo, dok muzika svira, okružena stablima lipa i divljim kruškama, bila je svjedok te najljepše ljubavne priče.
Svi njeni sveci i anđeli, do danas, čuvaju tajnu i nikome ne pričaju kako su danima slušali po nekoliko puta Noći u bijelom satenu.
Onda … prošlo ljeto, stigla jesen, a sꞌ njom se prestade okretati ploča od vinila na gramofonu našeg komšije, momka sꞌ gitarom. Svirao je on i dalje, neke svoje pjesme, najčešće iz D mola. Kažu da je ploču svoje ljubavne priče čuvao godinama. Žalosno je što je pjesma nadživjela njegovu dragu, umrla je prije 7 godina.
Ne znam kako on, moj komšija koji živi u bijelom svijetu, ali ja, kad god čujem pjemu o bijelom satenu koji šušti u noći, sjetim se, ne samo nje, nego njih oboje i svih nas koji smo tom ulicom, opijeni tim čudesnim mirisom divljih krušaka, prošli sav svoj život i uz taj opori miris voljeli, tugovali, strepili … i sad se sjećali.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.