Za svakoga ko odgleda tri utakmice zaredom može da se kaže da mu je mozak mrtav.
Erma Bombek, američka novinarka.
Ovih dana može se slobodno reći da nam je pola zemaljske kugle s mrtvim mozgom.
Ovo sa sportom me podsjeća na ljubavnike kao u pjesmi “Magdalena, podsjeti me šta to bješe …”
Kad stara ljubav izblijedi i dobije patinu, zafale nove strasti kao potvrda da smo živi i da smo poželjni pa se tako novo žarište prebaci u Moskvu. Uzbuđenje, euforija, histerija i sve već viđeno toliko puta. Nova strast do novog stotog razočaranja.
Za to vrijeme, stara ljubav pala u drugi, treći plan, i malo ko zna gdje je i na kojem turniru. Onako nausput neka informacija u Dnevniku kao sporovoza da je bio tu i tu i eto čak i zabilježio pobjedu. Ali … novo je novo, adrenalin skače visoko da ni Sergej Bubka ne može preskočiti pa neka je Rus, hiljadu puta.
Poslije ljutog boršča i mučnine od ruske votke sjetiše se ljudi stare ljubavi pa teleport preko bare i trk nazad njoj jer ona sija u Kvinsu kao u stara dobra vremena.
I tako sve po redu. Opet nerviranja, psovke, mogao je bolje, samo što nije, a opet stade …
Sinoć gledam na tv-u dokumentarnu emisiju Čileanci posvećenu fudbalerima i čuvenoj 1987. godini.
Svjetsko juniorsko prvenstvo u fudbalu. Dječaci: Boban, Mijatović, Prosinečki, Jarni, Štimac, Šuker, Pavlović, Zirojević i … ali snaga odraslih i srce pravih muškaraca kako mi žene to nazivamo kad sretnemo neustrašive. Ti dječaci su pregazili sve pred sobom i od neočekivanog, vratiše se sa zlatnim medaljama oko vrata i slavom ovjenčani, PRVI.
Otvorila su se vrata svijeta pred njihovim nogama i mnogi su napravili blistave karijere pa su i danas zvučna imena za koje se zna, koje im privilegije pripadaju kao i funkcije koje i danas obavljaju. Samo njih nekoliko je ostalo u anonimnosti i iz nekih ličnih razloga dalje od Čilea nisu se pomakli.
Svaka lijepa priča ima i tužnih rečenica. Selektor Jozić u emisiji, sjećanju na zlatne momke Čilea, dok priča o dvojici kojih nema među živima, Pavličića i Mijucića, pod bujicom emocija plače jer on je bio njima i otac i trener, ta očinska ljubav nikad ne prestaje.
“Nas je sve svetska titula učinila boljim ljudima i boljim fudbalerima. Bez ikakve dileme. Pogledajte samo šta stoji iza naših imena u biografijama. Iza većine onih koji su tada jurišali na svetsku titulu. Prvo i osnovno, nismo se pre 30 godina plašili nikoga. Drugo, živeli smo bukvalno kao velika porodica. To nas je i odvelo u finale sa SR Nemačkom, posle penala i do titule” – seća se Gordan Petrić, štoper čuvenih “Čileanaca” koji je kasnije karijeru gradio u Partizanu.
Svako ima svoj komentar na najvažniju, najsporedniju stvar u životu, a jedan čovjek je zapisao; “Kakav je ovo sad fudbal, kad se igrači kupuju i prodaju na berzi “!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.