Prve večeri ovogodišnjih Susreta, publika u Brčkom mogla je da uživa u majstorskoj glumi Jasne Diklić, koja je u predstavi SARTR-a “Moj sin samo malo sporije hoda” utjelovila dementnu baku Anu u porodici koja nije sretna.
Jasna Diklić je neko ko je praktično prohodao u teatru, s obzirom na činjenicu da ste kćerka čuvene glumice i lutkarske rediteljice, a danas smo vas vidjeli kako igrate dementnu baku. Dug život, veliki broj uloga iza vas. Kako ste se pripremali za ovu ulogu s obzirom na to da sigurno nije lako glumiti dementnu osobu, onu koja bježi od stvarnosti i boravi istovremeno u dva svijeta?
Mislim da je taj tekst toliko dobro napisan da nije dozvolio da se “sklizne” u bilo kakvu karikaturalnu opciju u kome je to vrlo moguće. Ovdje je zaista igrana na rubu interpretacija koja bi mogla da ode u nešto što je neprirodno na sceni. Tako da sam pokušala da više iznutra stvaram tu ulogu i na prvu sam toj Ani povjerovala. Prosto je nisam dala nikome i često sam bila u situaciji da ne znam je l’ ona ja il’ sam ja ona. Osjećanja tolike bliskosti su razumljiva jer su nam godine tu negdje. Shvatila sam da ona ustvari kaže da nije strašno ako se oboli od ovoga, da postoje neki drugi svjetovi, samo njihovi svjetovi. Svjetovi u kojima, mi sa strane mislimo da su u njima oni strašno ugroženi i nesretni ali ona ustvari nalazi zamjenu za neki život. Stvara sebi imaginarni paralelni svijet. A kada ima tu lucidnost shvata da je u realnosti i tada ona puca.
Prema podacima danas je sve više mladih koji oboljevaju od demencije, to smo prije samo pripisivali starosti. Šta mislite zbog čega, da li ljudi bježe od stvarnosti, od današnjih životnih teškoća?
Dementnost jeste bolest, ona ima svoj proces i nastaje iz raznih razloga od genetskih pa dalje. Ne znam koliko mladi oboljevaju od te bolesti ali sigurno da sve ovo što ih okružuje zajedno sa tehnologijom gdje mozak manje radi jer mu je sve servirano sigurno da dolazi do nekog zaborava, ne do demencije koja bi ličili na ovu starosno ali sigurno da manje pamte, reproduciraju manje svoje misli tačno i precizno, i to su posljedice ovog vremena u kojem oni žive.
Mogli bi im možda poručiti da što više čitaju, uče napamet?
Apsolutno, zato što je mozak mišić i on isto tako treba vježbu kao i svi ostali mišići na našem tijelu. Gledajući predstavu napravila sam paralelu između naslova predstava i česte rečenice koju vam kćerka govori u predstavi, a to je “Mama hodaj, doktor je rekao da hodaš”.
Ima li veze između toga?
U stvari to je ta aktivnost. Ona je zbog te demencije, odnosno takvi ljudi, dosta su statični, nepokretni, sposobnost njihovih centara za hod su umanjene, tako da je to jedina vježba sa njenom fizičkom nemoći koja može da uspori tu dementnost. To je priča ustvari o porodici koja je nefunkcionalna porodica, a upravo iz tih razloga što su oštećenja članova porodice vidljiva i to trajno. Pri tome su jedna srednja niža stalež. Kako kaže Tolstoj “Sve sretne porodice liče jedna na drugu, nesretne svaka na svoj način”. E to je ta jedna porodica koja bi mogla da bude metafora za većinu naših porodica danas. “Da li se isplati živjeti”? Odgovor koji daje predstava je da se isplati i to svi znamo duboko u sebi, zar ne? To je odlično riješio reditelj Ivan Plazibat, koji je dodao cijelu zadnju scenu. Dao je ipak nadu i to neko svjetlo.
Za ovu ulogu dobili ste nekoliko nagrada.
Da, u Rijeci, Banja Luci i Zagrebu sam dobila nagradu. Nekako se zatvaraju ti koncentrični krugovi. Kad sam dobila u Banja Luci rekla sam da je moj prvi angažman bio u Banja Luci, to je krug. Kad sam dobila nagradu u Zagrebu, kazala sam daje moja mama završila Gavelinu glumačku školu pa ja sam poslije toliko godina tamo stajala. I to su neki i životni i profesionalni krugovi koji se zatvaraju na ovaj način i to je dobro. To je za mene stvarno mnogo ljekovito i lijep je to nositi sa sobom.
Imali ste uzor vašu majku, a koliko vi volite da prenosite svoje znanje na druge, mlađe?
Već skoro 20 godina vrlo intenzivno sam se posvetila teatarskoj edukaciji srednjoškolaca, a prije 11 godina sam osnovala Internacionalni festival srednjoškolskog teatarskog stvaralaštva. To je jedinstven festival gdje su mladi ljudi svih pet dana festivala zajedno u Sarajevu, imaju radionice, druže se,rušimo predrasude. To je moja osnovna ideja i pokušavamo da od njih napravimo slobodne ljude, da misle svojom glavom i idu u neke bolje svjetove i osvajaju bolje prostore.
Kad ste spomenuli festival, znate da smo u Brčkom prošle godine napravili neke promjene u Susretima, osim nagrađivanja, više nije uslov da predstava bude na domaćem jeziku. Vaše mišljenje?
Mislim da je to ok ako se nije mogao napraviti festival koji jednostavno po ponudi ne može da ima kvalitet koji biste vi željeli. Onda je dobro da se to preinači na nešto što je na širem planu. Da to više nije domaći tekst i da dolaze predstave koje imaju neki drugi koncept i druge teme. To mi je odlično. Ja sam 1975. godine ovdje dobila nagradu. To je prvi festival, mislim da je osnovan 1974. godine i tada nije bilo nagrada, već iduće godine. I tada su bile samo dvije nagrade, žiri je bila publika, za mušku i žensku ulogu. Tada sam dobila nagradu kao mlada glumica, kao početnik i uvijek se s time hvalim. Jedne godine sam bila kao gost, urađena je i predstavljena brošura, nešto kao lik i djelo. Volim ovdje doći i predložit ću da slijedećih godina dođem malo na duže, možda kao i član žirija jer volim Brčko, volim vašu pijacu, rijeku, šetnju pored nje.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dragan Deanović
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.