Patološke zavisnosti od mnoštva nusprodukata društva koje razara bit i strukturu čovjeka svakim danom se sve više multiplikuju u savremenom svijetu. Neko ima zavisnost od jednog životnog poriva, neko od drugog, a zavisnost da se grabi bez mjere i bez ikakvih skrupula uzima najviše danka. Provizorij društvenih odnosa inicira pojedinca, kao što je slučaj i sa Geteovim Faustom, da ide samo naprijed i da ne staje kada je gramzivost u pitanju. Zahvaljujući grabežu i nemilosrdnosti u tom činodejstvu pojedinci se penju do neslućenih razmjera, ne samo na ljestvici bogatstva, nego i u hijerarhiji društvenih položaja.
Otkriti i neutralisati zavisnost od grabljenja je svojevrsno putovanje kroz mračnu ljudsku psihu. Najmračniji uglovi ljudske psihe su oni koji ne vide nikada kraja uzimanju svega što se može oteti. Grabljivost i želja da se to radi do vijeka je uranjanje u um zloglasne veze Fausta sa đavolom. Obično kada se govori o grabljivcima u ljudskom liku uranjanje u um neće otkriti suštinu zavisnosti od grabljenja i otimanja.
Da bi se ušlo u strukture psihosocijalnih specifičnosti pojedinaca koji grabe bez ikakvih granica i skrupula treba se ući duboko u svjesne i podsvjesne strukture Geteovog Fausta. To je složena struktura čovjeka sa ogromnim iskustvom koji svu svoju ličnost tvori vještački sa namjerom da čarobnjaštvom pomaže ljudima. Često se ističe da je ovo Geteovo djelo najveće, ali i najnerazumljivije „u cijeloj svjetskoj književnosti“. Svaka strukturna nit Faustove ličnosti i njenog ispoljavanja toliko je zamračena i zamagljena, kao i vrijeme koje nastoji tretirati. Ako je Faust kao čarobnjak postojao u šesnaestom stoljeću u Njemačkoj, onda je „(Pra)faust“ i vrijeme koje on personifikuje zapravo nekontrolisani nemir duha čiji glavni junak sagledava život u nijansama koje ponekad izgledaju bajkovite i nemoguće, ali koje su protivne svakom jednostranom doživljaju stvarnosti. Sve te crte stvarnosti su duboko protivrječne, kako unutar sebe samih, tako i prema okolini i okruženju.
Ako je Faust izvodio trikove, liječio bolesnike lutajući svijetom, (Pra)faust ima potrebu da iznova otkriva neotkriveno, da premise izvornog Fausta oživljava i transponuje u savremeno doba. U svom scenskom ključu (Pra)faust / Faust (Svetozar Cvetković) dodaje nove fenomene, a što nimalo nije bilo lako. Tumačiti i scenski uobličiti Geteov tekst kroz vjekove, na jednoj strani, znači sagledati mnogo vremenskih perioda, a na drugoj nastoji nemilosrdno probijati se kroz to vrijeme i kroz ta vremena, kroz duhovite momente koji su proizašli iz dubine i strukture teksta. Ali, takva stanja nije moguće donijeti na scenu ni bez dobre glume, koja svojom uvjerljivošću i razornošću otvara mnoštvo dilema. A takva je kreacija Svetozara Cvetkovića u predstavi za koju režiju potpisuje Boris Liješević. Reditelj je komične trenutke izvorno preuzeo od Getea, ali im dao obilježja i svoje rediteljske aure u kojoj je vidljiva žovijalnost glavnog lika, a u isto vrijeme i nekoga ko je dosta mračan u svojim nakanama. Na taj način je reditelj izvukao maksimalne mogućnosti iz teksta, ali i glumačke potencijale glavnog glumca. To je Liješeviću bilo olakšano budući da je prije desetak godina sa Cvetkovićem radio predstavu „Čarobnjak“, u produkciji somborskog Narodnog pozorišta, koja je igrana na XXX Susretima pozorišta / kazališta u Brčkom, 2013. godine. U toj predstavi Svetozar Cvetković je igrao Getea. Spoj jednog i drugog dovelo je do kontrolisanog nemira praduha i duha koji tvore „cvjetove zla“ koji (Pra)faustu omogućavaju da bude otporan i imun na (ne)prilike savremenog doba.
Sa predstavom „(Pra)faust“ Beogradskog dramskog pozorišta Geteovo djelo dobija jednu novu teatarsku vrijednost, budući da literarna i umjetnička vrijednost Fausta uživa oreol nečega što se smatra vrhunskim. Ova predstava pomirljivim tonovima rešava životne puteve i nemir duha Fausta i (Pra)fausta.
Piše: Srdjan Vukadinović
Foto: Dragan Deanović
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.