Kako pomoći djetetu da zavoli školu

Iako roditelji žele da dijete u školu krene raspoloženo i motivisano, stručnjaci upozoravaju da insistiranje na ocjenama i školskom uspjehu često nije najbolji način.

“Jedna od najvećih zabluda jeste da se djeca školi raduju isključivo zbog učenja”, kaže terapeutkinja Bruk Rouz (Brooke Rose) za Parents.com.

Djeci su, objašnjava, veoma važni susreti s prijateljima, odnos s učiteljima kojima vjeruju, aktivnosti koje vole i osjećaj da su u nečemu uspjela. Kada se osjećaju sigurno, povezano i sposobno, lakše dolazi i motivacija za učenje.

Upoznajte dijete sa školom prije prvog dana

Za mlađu djecu posebno je korisno da prije početka nastave upoznaju školu, učionicu ili školsko dvorište.

“Kratak uvid u novu školu ili razred pomaže djetetu da se oslobodi osjećaja neizvjesnosti”, objašnjava dr Kimberli Moska (Kimberly Mosca), stručnjakinja za analizu ponašanja.

Ako škola organizuje upoznavanje učenika, dane otvorenih vrata ili slične aktivnosti prije početka nastave, roditelji bi trebalo da ih iskoriste. Dijete tako zna šta ga očekuje i prvi školski dan više nije potpuna nepoznanica.

Mlađoj djeci može pomoći čak i običan odlazak do školskog igrališta prije početka nastave.

Umjesto o ocjenama, pitajte nešto drugo

Jutarnja gužva pred školu često se svodi na oblačenje, doručak i provjeravanje da li je sve spakovano. Međutim, jedna mala promjena može pomoći djetetu da dan započne pozitivnije.

Roditelji mogu pitati: “Čemu se danas raduješ u školi?” ili “S kim bi danas volio da se igraš?”

“Ako pomognete djetetu da se fokusira na nešto prijatno, čak i na sitnicu, to mu može promijeniti raspoloženje prije izlaska iz kuće”, objašnjava Rouz.

Slično vrijedi i kada se dijete vrati kući. Umjesto da prvo pitanje bude o ocjenama ili domaćem zadatku, možete pitati šta mu je bilo najsmješnije, šta je bio najbolji dio dana ili šta mu je predstavljalo izazov.

Takva pitanja pokazuju djetetu da roditelja zanima njegovo iskustvo, a ne samo rezultat.

Slavite trud, a ne samo petice

Jedna od važnih preporuka jeste da roditelji ne mjere svaki školski dan ocjenama.

Djeca treba da osjete da su trud, radoznalost, pokušaj i savladavanje problema takođe vrijedni pohvale.

Umjesto kritikovanja zbog greške, korisnije je razgovarati o tome šta je dijete naučilo i šta bi sljedeći put moglo da uradi drugačije.

Na taj način škola manje liči na neprekidno dokazivanje, a više na mjesto na kojem je dozvoljeno pokušati, pogriješiti i ponovo pokušati.

Mali porodični rituali mogu mnogo značiti

Omiljena užina poslije škole, zajednička šetnja ili razgovor za stolom o najboljem i najgorem dijelu dana mogu postati jednostavni rituali koje dijete povezuje sa školskim danima.

Psihološkinja dr Dimitra Robokos predlaže i male znakove pažnje, poput poruke u kutiji za užinu, posebnog pozdrava prije odlaska u školu ili omiljene pjesme u automobilu.

Predvidljive i prijatne rutine mlađoj djeci mogu pružiti osjećaj sigurnosti.

Dobro je omogućiti im i da sama izaberu ponešto za školu – užinu, odjeću, ranac ili način na koji će ukrasiti školski pribor. Time dobijaju osjećaj samostalnosti i učestvovanja u pripremama.

Pitajte dijete u čemu je danas bilo hrabro

Autorka i bivša učiteljica Kejti Vud (Katie Wood) predlaže zanimljiv mali izazov: dijete prije odlaska u školu može razmišljati o tome kome bi tog dana moglo da uljepša dan.

To može biti poziv drugom djetetu da se pridruži igri, pomoć prijatelju ili jednostavan kompliment.

Na kraju dana roditelj može postaviti još jedno pitanje: “U čemu si danas bio hrabar?”

Hrabrost ne mora značiti veliki podvig. Za dijete to može biti podizanje ruke kada nije sigurno u odgovor, razgovor s novim učenikom ili pokušaj rješavanja zadatka koji mu je težak.

Ne mora svako dijete biti uzbuđeno zbog škole

Posebno je važno prepoznati individualne potrebe djeteta.

Dr Moska ističe da djeca s ADHD-om ili autizmom mogu zahtijevati više pripreme, a pokušaj roditelja da ih na silu učini uzbuđenim zbog početka škole može imati suprotan efekat.

Ako škola kod djeteta izaziva veliku nelagodu, stručnjaci preporučuju pravovremeni razgovor s učiteljima ili nastavnicima o njegovim potrebama, snagama i poteškoćama.

Korisno je pitati i samo dijete šta bi željelo da njegov učitelj zna o njemu.

Starijoj djeci posebno je važno da negdje pripadaju

Kod starijih osnovaca situacija postaje složenija. Pubertet, promjene prijateljstava, veća školska očekivanja i sve veća svijest o tome kako ih drugi doživljavaju mogu uticati na odnos prema školi.

Zbog toga osjećaj pripadnosti može biti jednako važan kao školski uspjeh.

Sport, hor, drama, robotika ili neka druga aktivnost mogu pomoći djetetu da pronađe vršnjake sličnih interesovanja i svoje mjesto u školskoj zajednici.

Važno je i razgovarati o prijateljstvima.

Vud predlaže jednostavnu metaforu svijeće: djecu treba podstaknuti da obrate pažnju na ljude uz koje njihovo “svjetlo jače sija”.

Prijatelji bi trebalo da pružaju podršku i podstiču samopouzdanje. Dijete može biti ljubazno prema nekome ko ga često kritikuje ili omalovažava, ali to ne znači da ta osoba mora biti njegov bliski prijatelj.

Izvor: Nezavisne