Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista Zora, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva Gusle u Mostaru.
Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, te njemački književnik Heinrich Hein.
Godine 1903. izabran je za potpredsjednika Gradskog vijeća mostarske opštine.
Burne društvene promjene u Bosni i Hercegovini, početkom dvadesetog stoljeća značajno su uticale na njegov rad što je pojačalo njegovu rodoljubivu notu. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama, Ostajte ovdje i Hljeb, Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet.
“Šantić, međutim, nije ničim zaslužio takvo sortiranje po uskonacionalnoj nomenklaturi. Jer mogao bi, zbog Emine, Šerifa i drugih biti i muslimanski pjesnik. Mogao bi zbog voljene Zorke Šoline i poezije posvećene njoj biti i hrvatski pjesnik. A, uistinu, on je istovremeno i srpski, i muslimanski, i hrvatski poeta, ne odričući mu duboko korijenje etničkog Srbina. U toj simbiozi ljepote svega što je zajedničko i ljudsko on je ono najljepše što Mostar već stoljećima izgrađuje i stvara. Zbog toga, on je bio bosanskohercegovački, evropski, bjelosvjetski…”
Šantićeva ljubavna poezija razvila se pod jakim uticajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana… Djevojke koje se u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne, ali ipak skrivene ljepote. U njegovim ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.
Takva je i njegova najpoznatija pjesma Emina, koja je bila inspiracija i mnogim muzičarima današnjice.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom Moj brat Aleksa. Glavnog lika je glumio Branislav Lečić, a muziku za film komponovao je Ranko Rihtman.
Insert iz filma ‘Moj brat Aleksa’
http://www.youtube.com/watch?v=WSpARU7XGE0
Šantić je napisao još i pjesme: Ne vjeruj, Ostajte ovdje, Pretprazničko veče, Što te nema?, Veče na školju, O klasje moje i druge…
Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovjetki, te pjesme za djecu.
U toku Prvog svetskog rata zatvoren je kao talac i optuživan zbog svojih pjesama. Preminuo je 2. februara 1924. godine u Mostaru.
Šantićev lik nalazi se na apoenu od 10 konvertibilnih maraka, a po njemu je nazvano i selo kraj Sombora u Vojvodini. Bivša Njegoševa ulica u Sarajevu danas nosi ime Alekse Šantića, baš kao i jedna osnovna škola u sarajevskom naselju Nedžarići.
Izvor:Radiosarajevo.ba
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.