Na proputovanju sretoh prijateljicu. Odavno se nismo vidjele i bi mi drago zato što je ona osoba s kojom nikada nije dosadno razgovarati niti ima tegobnu priču o teškim temama.
Već je u zrelim godinama i zrelim razmišljanjima o svemu i o sebi. U školi smo je zvali “Mudra”, takva je i sad, enciklopedija!
Sve na njoj je kao u izlogu dobrog butika. Odaje izgled uredne, njegovane, stilizovane u svakom smislu. Oblak francuskog parfema je okružuje i stvori se osjećaj da je sagovornik koji je s njom, negdje teleportovan u srce Evrope da lebdi po blistavim trotoarima mondenskih gradova s kojih vam se smiješi izrezbareno sunce na svakoj kocki pločnika i pozdravlja svaki korak. Hiljade zlatnih sunaca po trotoarima sam vidjela i preskakala u Monte Karlu jer mi je bilo nekako nedopustivo gaziti po njima.
Pitam Nerkizu -Markizu, moju prijateljicu, koju sam od milja tako nazivala i sasvim nesvjesno joj odredila sudbinu otmjenosti njene nevolje. Lako je biti markiza u Italiji, Francuskoj, Belgiji i …, ali u Bosni, nesreća bez mjere.
-Nerkiza, nemoj mi samo reći da si sama, valjda imaš koga voljeti?
-O, da, imam, sebe, onako bez mjere i sve više. Šta ti je, sve znaš, ćeri, nisi kuče od juče! Naš život ovde je vječna anegdota u zemlji muškaraca.
– Prva je bila roditeljska. Budi najbolja u svemu, pametna, obrazovana, uredna, perfektna i bićeš poželjna pa biraj. Prošla mladost, birala ja i oni. Poslije prve mladosti kad ostadoh sama, mislim, ista pravila važe da je ljepota i pamet, obećanje sreće. Avaj, sve one “najgore”, prođoše najbolje! Dok se ja snađoh šta se dešava, na kraju shvatih, muškarci ne vole pametne žene. Reče mi najbolji prijatelj: prevelik si balast za ove ljude iz tvoje generacije koji su još živi. Oni su evidentno istrošeni od haosa u zemlji godinama, umorni, izgubljeni. Oni koji su sačuvali mozak od svega, pobjegli pa se vratili, pretvorili su se u novac, u trku s preponama, liče na papirne novčanice sa žigom. Njih ne interesuje tvoja pamet i znanje, njima treba natrćena djevojčica koja kleca na štiklama da stvore iluziju svoje moći i uspjeha. S damom se mora znati ponašati, a njima nije do toga da sad uče bonton! Ti se, curo moja, ne diviš više ničijoj prosječnoj pameti, a njima to treba, divljenje i aplauz, pojasni mi podrobno Nerkiza.
Nedavno upoznam jednog finog čovjeka koju godinu više ima od mene. Sam, ostvaren i pozva me na razgovor u restoran. Smislim, sad ću probati da se pravim naivna, malo neuka, izgubljena u prostoru i vremenu da i sve liči da mi treba vodič, neko da mi otvori prozore svijeta i pokaže horizont. Elem, prvih pola sata sam se kontrolisala i ćutila. Samo se smješkala i klimala glavom. Nakon nekog vremena zaboravih se i presiječem neku njegovu priču o poreskim olakšicama i cijenama direktnim pitanjem:
“Da li voliš nekoga”?
Čovjek se uplaš. Misli, ovoj nije dobro! Ja se u sebi razbjesnim od uloge male Juce koja mi stoji kao piletu sise i vratim se expresno u svoje ronilačko odijelo. Lagano počnem istraživati dno ne bi li otvorila školjku s biserom. Nigdje školjke ni bisera, samo alge i so. Uplašene velike ribe plešu u jatu s ostalima slične vrste i tako zajedno iz dubine vide površinu, ali ne izlaze na nju jer je tamo nesigurno i rizično. Na dnu u mulju je mekano i toplo i nema iznenađenja koje nije dobrodošlo u nanizanim godinama dotrajavanja.
Na poslu sami problem i nered. U hodniku koleginica, magistar svih nauka tiho mi dobaci: ”samo se pravi luda i naivna, to ti je najpametnije. Ne znaš ništa i polako”!
Pošaljem elaborat regionalnom menadžeru i vraća mi e-mail: “Koleginice, nemojmo se praviti naivni i neznalice. Očekujemo od vas ozbiljnije sagledavanje bez improvizacija”!
Napišem rad na konkurs za novi posao – odgovor: Ovo je novo doba, vaš rad je preozbiljan i krut. Hoćemo kreativnije i slobodniji pristup. Više mašte i lepršavosti, a ne suvu pamet!
Gdje sam ti ja prispjela? Nit kuku majci, nit u đeverove! Kojem se carstvu privoliti?
Kako biti pametan sebi i dovoljno lud drugima?
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.