„To je ideja koja traje već nekoliko godina, kako sam se počeo baviti planinarenjem prije nekih 13 godina. Kada sam vidio da se mogu penjati na neke vrhove od tri do pet hiljada metara nadmorske visine, onda je, naravno, vremenom došla i ta ideja da se pokušam popeti i na najviši vrh na svijetu Mount Everest“, kaže Mirko. Njegova nakana čini se dodatno izvanrednom ukoliko uzmemo u obzir da je on osoba sa invaliditetom.
„Ta ljubav i uspjeh na prvih deset vrhova jednostavno mi je dalo ideju da mogu ići dalje i povuklo me na još više vrhova i tako da u zadnjih dvanaest godina, kako se bavim planinarenjem, broj uspona je narastao na nekih 70-ak. Bilo je i nekoliko odustajanja od finiša, naravno, zbog moje sigurnosti. Ali, uspio sam sebi pokazati da mogu adekvatno živjeti u ovom današnjem svijetu i da taj moj nedostatak uopće nije neki veliki problem“, ističe on i dodaje:
„Kada sam bio u Nepalu, jedan Japanac od nekih šezdesetak godina mi se nasmijao i pozdravio me tradicionalnim japanskim pozdravom kada je vidio da nemam nogu, što mi je bila jedna od motivacija koja me je tjerala da idem ponovo. U suštini, ne treba mi niko da mi kaže: ‘Ti si super’, već samo da se to pokaže na neki svoj način.“
Mirko je već tri puta bio u Nepalu na Himalajima. Prvi put se pokušao popeti na vrh visok 6189 m.n.v. Međutim, došavši na visinu od 5900 m.n.v. nije bio siguran hoće li moći stići do kraja, iako je, kako kaže, imao snage.
„Neka su premišljanja počela, a to je prvi znak da se treba zaustaviti na toj visini i ne ići dalje, ne praviti problem sebi i drugima. A prije nekih mjesec dana sam bio ponovno na tom vrhu i ponovno sam odustao od samoga vrha. Došao sam do 5400 m.n.v., jer sam imao u nekoliko navrata ubrzano lupanje srca“, dodaje on.
Naš sagovornik kaže da mu je najveća motivacija za planinarenje to što mu planine “pune baterije”.
„Nemam kontakata, ni telefonskih poziva i nekih drugih stvari, malo odmorim od svega toga da bi onda nakon povratka sa tih vrhova mogao ponovo da živim u brčanskoj svakodevnici. To mi je najveća motivacija i naravno da mi je prelijepo“, ističe.
Mirko na svoje ekspedicije odlazi sa iskusnim vodičem iz Srbije Draganom Jaćimovićem koji mu pruža i savjetodavnu pomoć. Ističe da u njega polaže veliko povjerenje.
„Dragan Jaćimović se popeo na sve vrhove svijeta. Sarađujemo već punih deset godina, bio sam s njim u Tanzaniji, Peruu, Boliviji i u Nepalu. Mnogo ga poštujem, vidi se po njemu da je jako iskusan čovjek“, dodaje Mirko.
Pojašnjava da ekspedicija na Mount Everest traje nepuna dva mjeseca. Na uspone se ide laganim tempom do baznog kampa na 5.374 m.n.v., gdje se provodi sedmica dana kako bi se organizam prilagodio visini.
„Nema tu nikakve žurbe. Nitko ne može reći da nećete dobiti visinsku bolest, imat će pomoć, boce s kisikom i lijekove koje možete da koristite, ali niko ne može biti siguran da je neće dobiti. Zadnji put na našem usponu naš vodič, koji je iskusan, dobio je visinsku bolest i morao se vratiti“, pojašnjava.
Sizifovski nazor i tvrdoglavost ovog planinara ne dozvoljavaju mu da odustane i poklekne, pa i onda kada shvati da je u određenom trenutku zaista vrijeme da se vrati. U prihvaćanju te činjenice ogleda se njegova istinska snaga volje.
„U prvom trenutku to bude kao manje razočaranje, ali u biti ipak je bolje odustati nego napraviti problem. Prije svega sebi, naravno, ali i ostalima koji su sa vama u grupi“, priznaje Mirko.
Njegova istrajnost proizlazi, kaže, prvenstveno iz vjere u sebe, ali i u Boga, čije ime zaziva kada je najteže. Činjenica da već tri puta izaziva svoje tijelo, ali i psihu, pokazuju kolika je njegova snaga volje, koja opstaje zbog njegovog pozitivnog svjetonazora.
„Ta planina neće pobjeći nikuda. Možeš ponovo doći drugi, treći i peti put i popeti se na vrh. Prvi puta kad sam penjao Triglav, koji nije ekstremno visok, došao sam do određene visine i nisam bio siguran da ću se moći popeti. Odustao sam. A drugi put, sa druge strane sam se popeo do vrha i vratio se bez problema. Dakle, planina je uvijek tu“, ističe on.
Kaže da su iz Bosne i Hercegovine do sada četiri planinara osvojila Mount Everest, nijedan još iz Brčkog. Ipak, ističe da su njegove kolege iz PD „Granaš”, čiji je član, Dražen Brkić i Franjo Tufekčić za sada jedini Brčaci koji su se popeli na visinu preko 6000 m.n.v. Ostaje još iščekivanje da u ovu knjigu rekorda upišemo i ime Mirko Zečević-Tadić.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.