Prateći program: Brčko ostavlja u nasljeđe kapitalna djela

Monografiju posvećenu profesoru Vladi Keroševiću priredili su prof. dr. Srđan Vukadinović i Jakov Amidžić. Materijal za njeno pripremanje bio je itekako obiman jer je prof. Kerošević zaista svestrana ličnost u svijetu teatra. On je  glumac, reditelj, producent, profesor, scenograf, inspicijent …„Sve što se dešava oko teatra to je Vlado Kerošević. Dobar čovjek i veliki teatarski zaštitnik, te se nadam da će se još dugo pamtiti. Mi mu  zahvaljujemo što je od prvog dana obnove  festivala, a i prethodnih godina prije prekida, bio sa nama i uz nas kao glumac i kao prijatelj, kao reditelj i kao  profesor Akademije u Tuzli koja je  iznjedrila nekoliko  Brčaka koji će sada naslijediti ovo da rade“, istakao je Jakov Amidžić.

Mnogo je razloga zašto je monografija objavljena upravo ove godine, a jedan od  bitnijih je period 1979-2019. Naime, Vlado Kerošević je 1979. godine došao u tuzlansko Narodno pozorište kao prvi diplomirani glumac. Do tada nije bilo nijednog glumca koji je završio akademiju dramskih umjetnosti.

„U monografiji je dosta toga sklopljeno a ostalo je još mnogo toga te nije isključeno da će se praviti i dopuna monografije. Sastavljena je iz deset dijelova. Prvi dio govori kako je ona rađena te o teatrografskom metodu, enciklopedijsko-leksikografskog karaktera. Poslije toga je zaista iscrpna biografija Vlade Keroševića, mnogo je podataka uvršteno, pa i njegovo kretanje prije 1979. godine. Zatim dolazi dio koji je jako obiman, teatrografski prikaz  predstava i protagonista u kojima i s kojima je Vlado igrao. Tu su svi autori, glumci, scenografi, reditelji s kojima je on radio. Poslije toga dolazi dio u kome su upotrijebljene njegove riječi, budući da je rekao da je „gluma ili kazalište maraton koji se trči čitavog života“. Slijedi foto galerija, potom poseban odjeljak afiše i plakati. Neizostavan je dio koji sadrži kritike i osvrte na pozorišne predstave u kojima je igrao, a nakon toga i polemike. On je neko ko je veoma živo, intenzivno biće, ne samo dramsko i kulturno, nego i kao čovjek posmatra pojave sa širokog društvenog aspekta. Monografija sadrži i press clipping kao podsjetnik na ono što je objavljivano u novinama  i časopisima, potom priznanja i nagrade i na kraju kratak zaključak na engleskom jeziku“, istakao je profesor Srđan Vukadinović pojašnjavajući sadržaj monografije.

Vlado Kerošević je na njemu svojstven način podijelio uzbuđenje koje zajedno s autorima osjeća zbog nastanka i predstavljanja ove monografije, kazavši da je teško naći riječi koje bi bile dovoljne da opišu koliko ovaj trenutak za njega znači.

„Ovakvi trenuci su zaista važni jer ovo je nešto što ostaje iza čovjeka, da svjedoči i potkrepljuje sjećanje i pamćenje. Fotografije blijede, sjećanja bez pisanog traga blijede. Naravno, ja nisam radio isključivo da bi me se pamtilo poslije života, nego da bih se ostvario dok živim, da postignem ono što želim u trenutku dok stvaram. To mi je bio moto, to sam naučio u jednoj sjajnoj, velikoj, odličnoj školi u Beogradu, od mog profesora ali i od svih drugih s kojima sam imao kontakt tokom te četiri godine. Imao sam velike mogućnosti ostati u Beogradu, imao sam čak i angažman, ali u jednom presudnom trenutku sam bio jedan od rijetkih koji je odlučio da ostavi Beograd i da se vrati u svoj rodni kraj. Nisu to bili samo profesionalni, umjetnički razlozi. Bio je to i život. Ja u svom životu nikada nisam profesiji dao da ide ispred obitelji. Tako je ta odluka imala smisla, ali je imala i iz drugih razloga jer sam došao u teatar koji do tada nije imao školovanih glumaca. To su naravno bili profesionalci u angažmanu, s određenim klišeiranim odnosom prema stvaralaštvu, umjetnosti i glumi. Moram priznati da sam naletio na ozbiljan zid odbojnosti prema svim idejama koje sam u tom trenutku nosio sa sobom. Nisam pokleknuo ni u jednom trenutku, na prvim projektima sam uspio izboriti prolaz i doći na cilj. Vrlo brzo sam se kao glumac ostvario u tadašnjoj BiH i krenuo da se razvijam. Pošto smo još na Akademiji imali studijske vježbe s rediteljima vrlo brzo smo osnovali jedno od prvih alternativnih profesionalnih pozorišta. Od tada, bez obzira što sam bio stalno angažovan u profesionalnom pozorištu, nikada me nije popustila ta provokacija alternative, tako da mi je i to pomoglo da savladam problem sudara s kolegama koji su me dočekali u to doba u Narodnom pozorištu Tuzla. Sve se to jako brzo preokrenulo u moju korist i tu alternativu sam nastavio da razvijam čitav život“, ispričao je prof. Vlado Kerošević, držeći pažnju publike koja je prisustvovala predstavljanju monograrafije.

Svakako je  ovom prilikom bilo i riječi pohvale i zahvalnosti upućenih od strane poštovalaca prof. Keroševića i onoga što je on tokom svoje plodonosne karijere radio i stvarao. Monografija „Glumac, profesor i reditelj na sceni i van nje“  će uistinu biti zanimljivo štivo, ne samo onima koji cijene i vole Keroševićev rad nego i mlađim generacijama koje će imati od koga da uče.

Susreti.co.ba