Kada kultura laži, prevara i obmana postane način i stil života onda nije ništa bolje i ljekovitije nego pozvati Branislava Nušića i njegovo djelo u pomoć da se makar iznesu na površinu sve bedastoće na koje je promotor takvih pojavnosti spreman. Nije to bilo strano ni prije vijek i po u vrijeme kada je jedan od najvećih komediografa južnoslovenskog prostora egzistirao i stvarao. Ali, tada je to imalo mnogo više stila i nije bilo ušle u sve životne pore. Porodične i političke elite Nušićevog doba su ako su i radile prevare to činile nenametljivije i u mnogo manjem obimu. Poslije posttranzicijskih i globalizacijskih traumatičnosti politika se ne doživljava kao kraljevska djelatnost koja treba da bude na usluzi građanima, nego kao instrument da se prevare građani i da se dobije još jedan mandat. Pa onda još jedan i još jedan i tako unedogled. Kada se prevara multiplikuje u nedogled onda i društvo postaje loši falsifikat onoga što pretenduje da je original. Tada više nisu prisutni konflikti unutar porodice, najčešće zbog podjele plijena, i to nije samo glavni poriv prevare, kao u Nušićevo vrijeme. U novo doba se porodični plijen ne ispisuje na salveti, već se na istom tom papiru za obrisati ruke, dijele i čitave državne teritorije. Kao nekoć u Karađorđevu, koje je bilo mnogo poslije Nušića.
Porodični, poslovni, politički i drugi partneri nastoje da prevare jedni druge, a ne da nadograde njihovo polje djelovanja. Tu nije bitno ko će koga prevariti i da li će biti obmana otkrivena, nego je važna brzina kojom se to radi. A kasnije se imaju svi kleronacionalistički i drugi instrumenti da se prevara štiti i kamuflira, pa čak i da ostane na snazi. Jer, ipak svima će biti dobro osim najširim slojevima građanstva. A kako je njima niko ih ne pita dok ne dođe prilika da svojim glasom zaokruže nekoga ili nešto. Uostalom organi reda i tužilačke organizacije se mnogo i ne miješaju u svoj posao, pa zašto bi talasali kada uoče očigledne prevare. Jedino, ponekad, kao u Nušićevoj „Ožalošćenoj porodici“ neki član porodice koji uspio u svojoj nakani ili se preigrao iznese na površinu „prljav veš“ ili čak potegne postupak kod nadležnih institucija, što bi se reklo u žargonu onih koji takvo stanje treba da procesuiraju. Na kraju svi budu prevareni i pojedinac i njegova egzistencija i cjelokupno okruženje i životni prostor.
U savremenom globalističkom društvu za uzor u prevarama ne treba potezati za Nušićevim junacima. Mnogo je takvih junaka koje su proizvele politike izolacionizma oličene u partitokratsko klerikalnim strukturama. Najmanje ih proizvede polje umjetnosti, jer za razliku od politike umjetnost nikako ne trpi laž, prevaru ili pozerstvo. Veoma lako se otkrije tako nešto u ovoj sferi čovjekovog egzistiranja, a tada je dovoljan sud javnosti.,
Za to ne trebaju nikakve okoštale sistemske institucije nego stvar u svoje ruke preuzima sud esnafa.
Kada umire istina, a kada buja prevara, stradaju nedužni koji se ne mogu snaći u lavirintu laži. To nije poraz elita koje vladaju, jer su one odavno ogrezle u toj nakani, već je to poraz čovječanstva. Ruši se sistem vrijednosti i stvara se jedan vrednosni i pravni vakuum u koji ulazi sve, a najviše laž i prevara.
Oštrica Nušićevog teksta upravo ubada u ono bolesno tkivo društva koje je odavno zahvatio kancer. Britkost njegovog jezika u tom smislu izvanredno na scenu donosi ansambl Satiričkog kazališta „Kerempuh“ iz Zagreba. Rediteljska rješenja Ivana Plazibata do karikaturalnosti dovode stanja prevarnosti u porodici XXI vijeka. Kopču sa porodicom iz vremena Branislava Nušića reditelj dodatno scenski naglašava strogim izgovorom izvornog Nušićevog srpskog jezika, i to upravo onog koji ponekad žovijalno, mada je to jednostranost ukazuje na taj specifikum koji se veže za određeno područje, a to je u ovom slučaju jug Srbije i pirotsko-leskovački akcenat.
Poruka Nušićevog komada u inscenaciji zagrebačkih glumaca je izuzetno važna za savremeno društvo. Gramzivost i nezajažljivost materijalnim dobrima ne donosi ništa dobro ni pojedincu, ni porodici, ni društvu. Čak ni kratkoročno. Ali, izgleda da o tome više razmišljaju pokojnici nego oni koji ostaju da životare. Tako je i Nušićev pokojnik ostavio svoje cjelokupno nasledstvo ne „Ožalošćenoj porodici“ za koju je dobro znao kakva je u smislu halapljivosti, nego svojoj vanbračnoj kćerki Danici, a manji dio je usmjerio nekim institucijama koje razvijaju i baštine duhovne vrijednosti i koje su članovima porodice potrebnije od bilo kakvih materijalnih dobara.
Slika Nušićeve i Kerempuhove porodice je slika današnjeg društva. Kada se shvati i razumije da jedino obnovu porodice i društva mogu napraviti uzleti duhovnih vrednota, a nikako materijalnog stanja moguće je govoriti o oporavku i izlasku iz dugogodišnje sistemske krize. Nije to shvatila ni „Ožalošćena porodica“ iz Nušićevog vremena, a još manje to razumije savremena osnovna ćelija društva. Na sreću društva i čovječanstva to su jako dobro shvatali i shvataju i Branislav Nušić, ali i ansambl Kazališta „Kerempuh“.
Piše: Srdjan Vukadinović
Foto: Dragan Deanović
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.