Kiša sa snijegom u zagrljaju pada pola dana. Tmuran, kasnojesenski dan, vuče se kao teretni voz. U moju kancelariju ulazi kolega i pogledom, prije nego izgovori, traži moj kišobran da, kako reče, trkne i kupi doručak. Pružena ruka ka vješalici gdje leži položen kišobran, refleksno se vrati vlasniku i brzinom vjetra čovjek, gunđajući, izađe iz kancelarije.
Razabirem u poluglasnom mrmljanju da mu ne pada na pamet da nosi kroz grad, narandžasti kišobran. Radije će pokisnuti nego iznad glave raširiti neven-oranž boju kao kakav seoski đilkoš na vašaru.
Razmišljam danima od tog događaja, kakvi su to graničnici u muškim glavama kad zaziru od obične boje cvijeta iz prirode i radije će kisnuti nego raširiti lumbrelu. Zašto je muški svijet često, čast izuzecima, sterilan i bezbojan?!
Nikad u stanu u kojem živi sam muškarac ne miriše lijepo. Može biti i muzejski uredno, ali nikad rafiniranog mirisa vanilica, pogače iz rerne, peršuna u supi, a o sarmi da se ne govori. Krajnji domet je flašica u utičnici sa sintetičkim mirisom koji ujeda za nos. Možda postoji još neki Džejmi Oliver ili runolist koji voli boje života, ali bojim se da je na vrhovima Kilimandžara ili hronično svaku vara!
Neke prošle godine u Bijeljini je organizovan Svetosavski bal! Ko je išta značio u društvenom životu okruga, bio je prisutan. Svečano obučeni, lakovane cipele, duge toalete i natapirane frizure.
Scenarij i gosti programa na vrhunskom nivou. Sjedila sam u svojoj sobi na fotelji, gledala direktni prenos Bala i mislila kako smo postali „svijet“!
Filharmonija, ruski plesovi, poznati beogradski glumci su izvodili skečeve, operske dive s arijama i iznad svih, akademik Matija Bećković!
Usred besjede gospodina Bećkovića, dok prisutni nisu disali da bi bolje čuli svako izgovoreno slovo omilozvučeno Matijinim glasom, odjednom, kao iz torbe, ispade voditeljka programa i u mikrofon dreknu – „Izvinite gospodine, morate prekinuti besjedu jer nastupa folklor“!
Dobro se sjećam izgleda lica i pogleda gospodina Bećkovića koji, sigurna sam, to nije doživio posljednjih 50 godina. Akademik je bio u šoku, potpunom! Nije još ni razabrao šta se dešava s njim, već je uletio kolovođa s maramicom, visoko podignutom u ruci koja se vrtila kao ringišpil, a za njim razdragana družina u nošnjama, već u formiranom krugu, dok ih je pratila harmonika.
Neviđeni blam i školski primjer sramote zbog tuđe sramote!
O tome događaju, nigdje,nikada, ni riječi!
Kada su prvi računari došli u naše živote izazvali su poptpunu pometnju. Gledali smo na njih i u njih kao u strašni sud i umirali od nepoznatog čuda. Činilo se da je svaka tipka mina u polju takvih istih, na tastaturi.
U radiju te ‘94. godine, radio je momak, apsolvent Elektro-tehničkog fakulteta, smjer informatike. On je, logično, sve o računarima znao, igrao se s njima kao dijete sa zvečkom. Svaki čas nam je morao nešto pokazivati i učiti osnovne radnje da nas uvjeri da, na naš dodir neke tipke, neće eksplodirati računar kao bomba.
Jedno jutro, na poslu, stariji kolega, koji je pobjegao s prve linije fronta i sklonio se u radnu obavezu kod nas u radio, čovjek vrlo skromnih intelektualnih mogućnosti, petljajući po računaru, zaključi, da je pokvaren!
Pozove direktora, vlasnika radija i detaljno mu razjasni da je kolega nformatičar, pokvario računar!
Šef je pozvao u svoj ofis apsolventa informatike i čula sam samo da mu nešto govori dok ovaj potonji, ćuti. Kad je izašao iz direktorove kancelarije, saopštio mi je da više ne radi, odnosno, da je dobio otkaz!
U čuđenju sam ga pitala zašto nije rekao da je to glupost, nonsens!
Smireno, tiho, kakav je bio u svim situacijama, objasni mi da je to toliki apsurd da on jednostavno na to nema, jedne, jedine riječi!
Danas je on inženjer, programer u poznatoj banci, u Banja Luci, a ova dvojica iz priče, negdje na marginama još uče oko kompjutera. Skromni ljudi!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.