Prije će “Velji Lug u Nezuke sići“ nego što će naš narod naučiti govriti normalnim tonom i glasnoćom predviđenom za ljude koji imaju dva uha na glavi.
Odakle potiče taj tonalitet ljudskog govora uobičajenog za naše područje BiH?!
Od seoskog dozivanja preko livada ili galame koja je služila za priimitivan oblik nadgorjavanja, ko glasnije, mislilo se, ostavlja snažniji utisak kao medvjed u šumi koji svojim urlikanjem najavljuje, dolazi car šume.
Danima i godinama slušam tu dreku bez ikakve potrebe jer se galama odvija u malim prostorijama pa od vibracije preglasne priče počne podrhtavati najprije želudac i dijafragma sve do malog mozga i Velikih kola na nebu.
U početku sam neke ljude pokušala opominjati i ukazivati im da nema ptrebe jer ostali dobro čuju, ali svejedno, ništa se nije promjenilo, ni za ič!
Šteta što se ukinulo zanimanje telal. Koliko je kadra kvalifikovano s odrađenim pripravničkim stažom, ni broja se ne zna?! Za ove mlade, obrazovane, uputstvo: telal je bio čovjek koji je išao od sela do sela ili na gradske tgove i uz udaranje u doboš objavljivao značajne vijesti. To je otprilike preteča radija i novina. Otuda je nastala stara bosanska pjesma, sevdalinka-
“Telal viče po Hercegovini, ko je u koga noćas na konaku?
Pobjegla je Šemsa materina!
Ista, ako ne još i gora galama je prilikom telefoniranja. Po difoltu, neke osobe misle da ih taj neko s druge strane bolje čuje ako viču na sav glas da ih mogu, pa skoro, čuti i bez telefona na udaljenost od 1 km. Scene telefoniranja dobiju formu komedije kad se osobe x nađu u grupi kao što je vožnja autobusom, u restoranu, kancelariji i slično. Svi prisutni slušaju, tetki Zorki se daju recepti, mama se grdi što zapitkuje svašta, svađe supružnika ili partnera, čitave revije životnih situacija u kojima moramo učestvovati, htjeli – ne htjeli!
Ima naravno i manji broj osoba koji opet idu u drugu krajnost pa tiho govore da ih jedva čujemo.
Od silnog napora da razumijemo šta govore, uši su nam dobile dimenzije Bečke šnicle!
Da li je impostacija glasa u pitanju ili zbog navike da se neke priče “poskrivećke” moraju utišavati jer i zidovi imaju uši, kako god, razgovori s temom IMT su kod nekih ljudi razvili tu osobinu da i sami sebe jedva čuju dok govore.
“I u gori o zlu ne govori” – krilatica koja se sve manje upotrebljava jer to zlo, nekadašnje, je amater za ovo novo doba kad je DNO –DNA postalo ZLO – ZLA, na sav glas!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.