Ima tome dan – dva. Rano jutro, krenem na posao pa po običaju svatova, mijenjam pravce i bogaze. Imam tri ulice kojima mogu stići do preduzeća. Ovog jutra okrenem na uglu lijevo i krenem Klosterskom ulicom. Negdje na polovini ulice osjetim kišne kapi po licu i brže bolje podižem crni, muški, kišobran koji je ovih dana obavezan rekvizit. Pritisnem metalno dugme patenta za otvaranje platna kao krošnju iznad glave. U tom času iz kišobrana ravno, meni po glavi, počeše padati metalne novčanice i zvečati po trotoaru u momentu pada na asfalt. Da nije moj kišobran, iz moga stana, moja glava, ja bih mislila da je skrivena kamera ili komedija u kojoj se nađoh. Pokupim novčiće i krenem dalje, obazirući se da li je neko vidio ovu cirkusku scenu jer to bi bilo divna tema za čuđenje i brusenje jezika u nečijim očima.
Pitam se kako bih ja komentarisala da sam vidjela neku osobu koju zasipa novac iz kišobrana? Na sva zvona bih pričala da ljudima ispadaju novci kao kiša pa od bijesa ne znaju šta će s njim. To što je u pitanju 20 pfeniga u dva novčića po 10, ne pika se jer novac je novac, a svijet prihvata priču koja mu odgovara, a ne koja je istinita. Do danas se pitam kako je taj novac, te male parice, dospio u moj kišober i nemam odgovor osim nagađanja. Jutros na izlasku iz stana pokušam da rekonstruišem događaj i da skontam kako je to moglo da se desi, kako su novčići upali u crni bunar lumbrele, kad vidim da nema kišobrana koji je stajao iza vrata. Nestao, u stvari, negdje ostao! Sad opet imam posla cijeli dan rekonstruisati gdje sam ga djenula? Ostadoh i bez para i bez kišobrana, ali vrijedilo je. To je bila tako smiješna scena koju ću pamtiti u želji da je to neki Božiji znak i blagoslov s tendencijom predskazanja!!!
Danas, sabiraju se utisci, na sve strane hvalospjevi, zasluženi, za reprezentaciju Hrvatske. Klasiraju se najbolji i idu ka finišu, tako i raste euforija i svi se bave njegovim veličanstvom, fudbalom.
Ono što mi je danas posebno drago, čitam po novinama i portalima koliko ima poštovanja i prijateljstva među sportistima koji su nekada zajedno, u jednom timu igrali, a sad su pod drugim zastavama. Taj njihov odnos nikakva ljudska glupost nije mogla pokvariti. Iznad svega ohrabruju lajkovi i poruke ljudi s čestitkama Hrvatima s ove druge dvije strane, pa bude nekako milo čovjeku kad pročita da nije sve izgubljeno i otišlo u Honduras.
Ko bi rekao da će nas lopta ujediniti bar, na određeno vrijeme?
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.