Putovanja obogaćuju – život to je provjereno i svi se slažu naročito oni koji putuju, dok ovi drugi misle da je to bezveze i samo maltretiranje.
Taman kad misliš da smo nešto svijeta vidjeli i da nema više nekih senzacija, bar kad su kontakti među ljudima u pitanju, upoznamo neke nove običaje, kulture i posebnosti.
U Americi kao nigdje na planeti, bar mi se čini, ljudi se toliko ljubazno ophode jedni s drugima da je to fascinantno. Bilo gdje! Potpuno nepoznati ljudi se obraćaju jedni drugima s osmjehom, redovno se pozdravljaju u liftu, na stepenicama, u radnjama. Nezamislivo je, prilikom plaćanja na kasi, ne razgovarati ljubazno s kasirkom i ne reći joj neku izabranu riječ i takođe s druge strane se isto dešava. To je zaista toliko prijatno i prihvatljivo da čovjek poželi tu ostati za vijeke vijekova jer toliko finih pozdrava, zagrljaja bez pretjeranog ljubljenja kao kod nas, ali pravih, toplih zagrljaja i bez rukovanja po stotinu puta dnevno s istim ljudima, to je zaista nešto što se mora svidjeti normalnom čovjeku.
Sjedim nedavno u autu s jednom tipičnom američkom porodicom gdje se razgovor odvija u civilizacijskom normalnom tonu i odmjerenim rječima, u svakoj rečenici se čuje „I am sorry“, „Tank you„ i slično. Malenom dječaku od 3 godine se otac obraća tim rječima, naravno i odraslima. Milina slušati.
Po povratku iz Amerike odem u moju Krajinu i odmah po dolasku komšinica, starija žena kad me ugledala u dvorištu, pozdravila me ovim rječima : „Aaaaa, đavo te nosi, kad si došla“?
Smijem se naravno jer, kako godine prolaze, sve mi je draže to podsjećanje na moje zemljake i naše običaje pa i ove najgrublje u obraćanju koji su sada, kad sam daleko, došli mi simpatični i dragi.
Tako se sjetih nedavno scene na poslu u kuhinji kad kolega, dok doručkuje njih nekoliko u isto vrijeme za stolom, žvaće i mumla i nekako uhvati dah pa koleginici koja sjedi tik do njega, značajno kaže dok je fokusira; „Gledam kako si se ofucala“! Svi prisutni su zanijemili.
Na jednoj zabavi, internacionalnoj, društvo od dvadesetak žena doputovalo iz Bosne u Hrvatsku.
Veselje opšte, većina igra i pjeva. Poznata doktorica u društvu žena zabavlja se diskretno kao i živi cijeli život, učtiva, nenametljiva, uviđavna prema svakome i dok se šali s ostalim ženama kaže „plesčicama“ kako su simpa pa ih je čak i slikala i hoće da im prebaci viberom slike. Supruga stolara Rajka iz Cacan Hana ljutito joj se obrati i kaže drsko da je ne interesuju te njene slike i još ….. do plus beskonačno su sipale uvrede .
Ono što se nama mora priznati je da naš život nije monoton, prepun je iznenađenja, najčešće neprijatnih, ali su iznanđenja. Ovde se mora uvijek biti u stanju pripravnosti, kao da će svakog trenutka orkan i Irma pozvoniti na vrata.
Ujutro Mortadela, uveče Nutela, a za svijet, ko te pita!
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.