Danas se navršava tačno 18 godina od tragične smrti Tošeta Proeskog, makedonskog pjevača i humanitarca, čiji su glas, harizma i dobrota ostavili neizbrisiv trag u srcima miliona ljudi širom bivše Jugoslavije.
Dan kada je Balkan zanijemio
Toše Proeski preminuo je 16. oktobra 2007. godine u ranim jutarnjim satima, u saobraćajnoj nesreći kod Nove Gradiške u Hrvatskoj.
Imao je samo 26 godina. Vraćao se iz Zagreba prema Skoplju, kada je njegov automobil udario u kamion — smrt je bila trenutna.
Pjevač je spavao u džipu koji je vozio Georgij Georgijevski kada je udario u šleper koji se nalazio ispred njega. Toše je poginuo na mjestu nesreće, a njegovi saputnici Georgijevski i menadžerka Ljiljana Petrović su povrijeđeni.
Vijest o njegovom odlasku šokirala je cijeli region.
Tog dana radio stanice su prestale s regularnim programom, mediji su emitovali specijale, a ljudi svih generacija spontano su se okupljali na trgovima, paleći svijeće i pjevajući njegove pjesme.
Glas anđela
Rođen 25. januara 1981. u Prilepu, Toše je od ranih godina pokazivao muzički talenat. Karijeru je počeo s 15 godina, a već s prvim albumima osvojio je publiku širom Balkana.
Karijeru pop pjevača Toše je počeo s 15 godina, na festivalu “Makfest”. Godinu kasnije počinje saradnju s Grigorom Koprevom, a pjesme “Usne na usnama” i “Sunce u tvojoj zlatnoj kosi” otvaraju mu vrata makedonske muzičke scene.
U 1999. godini izdao je prvi album “Negdje u noći” i održao prvi samostalni koncert. Nizali su se uspjesi te pobjeda na međunarodnom muzičkom festivalu “Slavjanski bazar” u Bjelorusiji, 2000. godine.
Muzički kritičari su ga nazivali pjevačem anđeoskog glasa. Jedini je inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit “Srce nije kamen”.
Njegove pjesme poput „Čija si“, „Igra bez granica“, „Jedina“, i mnoge druge postale su bezvremenski hitovi.
Posljednjih godina života je trijumfirao na brojnim festivalima u državama bivše Jugoslavije. Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj muzici posvetio je album “Božilak” (duga), na kojem je najdojmljivija izvedba pjesme “Zajdi, zajdi, jasno sonce”.
Ali Toše nije bio samo pjevač. Bio je i UNICEF-ov ambasador dobre volje, aktivan humanitarac i čovjek kojeg su svi opisivali jednom riječju – dobrota.
“Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome”, izjavio je jednom prilikom.
Godine 2003., dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma “This world”, snimljena 2004. godine, postala je UNICEF-ova himna.
Posljednji album na kojem radio bio je “Igra bez granica”, a poslije njegove smrti objavljena su još tri albuma s njegovim pjesmama: “The Hardest Thing”, “So ljubav ot Toše” na engleskom jeziku te “Još uvijek sanjam da smo zajedno”.
Godišnjica sjećanja
I danas, osamnaest godina kasnije, hiljade ljudi širom regiona odaju mu počast. Na njegovom grobu u Kruševu, fanovi ostavljaju cvijeće, poruke i suze.
U Makedoniji se održavaju mise i komemorativni koncerti.
Na društvenim mrežama, emotivne objave preplavile su internet:
“Toše, fališ jednako kao i prvog dana. Tvoj glas je još s nama. Tvoj duh nikad neće umrijeti.”
“Bio si most među ljudima – poštovali su te svi, bez obzira na vjeru, naciju ili jezik.”
Naslijeđe koje ne blijedi
Stadion u Skoplju nosi njegovo ime: Toše Proeski Nacionalna Arena.
U Kruševu postoji muzej posvećen njegovom životu i djelu.
Njegove pjesme se i dalje redovno izvode na muzičkim takmičenjima, koncertima i TV emisijama.
Mnogi mladi pjevači ističu da ih je Toše inspirisao da uđu u svijet muzike.
Toše Proeski bio je simbol onoga što danas sve više nedostaje: iskrene emocije, humanosti, jednostavnosti i topline.
Njegova muzika bila je utjeha, nada i ljubav.
18 godina kasnije, njegov glas se i dalje čuje, na radiju, u srcima, u sjećanjima.
Izvor: vijesti.ba
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.