Danas ljudi doživljavaju očaj. Od zime, usred zime, od snijega u nevrijeme (taman se navikli da ga nema) i sve tako. Koga god sam jutros srela i čula, sve je opšta melanholija s tendencijom da pređe u depresiju. Ima i poneki izuzetak, djeca koja vrište od sreće na pojavu bijelog perja s neba što leti i onih koji danas slave rođendan. Dan rođenja je nekako uvijek praznik za slavljenike. Cijelu godinu pričamo i mislimo kako je to sasvim običan dan, a kad dođe, od zore nam je već nekako svečarski i poseban.
Ljudi uglavnom ne razmišljaju o onima kojima je teže nego njima, već samo obrnuto. Nikome ne pada na pamet da ima razumijevanje i empatiju za Skandinavce koji u tmini i ledu provedu osam mjeseci, ali zato svi znaju da im je standard takav i takav, da imaju ovo i ono, a za DSZ (Društvena samozaštita), ne pitaj!
Mi jedva izduramo ova tri mjeseca leda, pred nama. Sama se nameće misao da su Nova godina i Božić, svi pokloni oko tih dana, crvena mundira Djeda Mraza, sjajne kugle na jelci, organizovani kokteli i razni domjenci, paketići slatkiša u šuškavom celofanu, smišljeno kreirani da se prevaziđe čelični stisak zime za dušu. Svi smo smanjeni za jedan broj od uvlačenja u žuti kaput, krojen bez veze.
Jedino za mladost zime nema, nikada! U svakom dobu godine, na svim temperaturama, njihov specijalni permant, radi non – stop. Slušamo ih u sali pozorišta kad se dešava sasvim obična, da ne kažem, ozbiljna scena, oni se smiju bez ikakvog smisla i povoda. Kad bi im dali sve pare ovog svijeta da kažu čemu se smiju, ne bi znali, a i od samog tog pitanja, bi se još više cirlikali, van svake kontrole i razuma.
Ne zamjerim već pomalo zavidim jer me sjećanje još uvijek dobro služi pa se sjećam sebe i svih oko sebe. Ni samoj sebi ne bih mogla objasniti čemu smo se tinejdžerski smijali tako grleno i histerično? Ptici, muvama, oblaku na nebu, kiši, ničemu! Sad znam, smijeh je bio u nama i da nije izlazio u vidu rezonanse duše, kao talasi koji se dižu i zapljuskuju obalu, mi bismo eksplodirali kao rođendanski baloni od igle. Zašto se čovjek tako gasi s godinama? Naučnici su dokazali da je to stvar hormona koji se troše i nestaju polako. Možda je još dodatak tome da poslije nakupljenih problema i vječnog batrganja sa životom imamo sve manje razloga za smijjeh, onaj zdravi, do suza!
Dogodi se, iznenada kao sve lijepo, nenajavljeno. Zovem telefonom starijeg gospodina da se informišem u vezi sa nekim poslom. On oslabljenog sluha, shvatio da ga zove neki čovjek iz Sarajeva, stari poznanik pa me pita kako su mi roditelji? Ja u čudu! Zašto bi on mene pitao za moje roditelje koje i ne poznaje, kao ni mene? Ali … kažem mu da su pokojni. Čovjek se čudom čudi, kako mu niko nije javio o njegovim, navodnim prijateljima, da su umrli! Vidjevši da je vrag odnio šalu i da sam u sred apsurda situacije, odigram ulogu do kraja, da sam neki muškarac iz Sarajeva. Pola sata smo se, kolegnica i ja, smijale na sav glas.
Sve sam u životu mogla biti, ali muškarac … previše je i za mene.
Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja kliknite na
USLOVI KORIŠTENJA.