BrčkoSvijet

Uskrsni intervju s vlč. Damirom Ivanović: “Ovo je vrijeme izazova u kojem čovjek treba potvrditi da je čovjek i vjernik”

Širom BiH i svijeta, danas se u katoličkim crkvama i domovima vjernika, proslavlja najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Molitve, procesije, korizma koja prethodi Uskrsu, odlazak na liturgijska slavlja, blagoslov tradicionalne hrane i bojanje jaja samo su neki od uskrsnih običaja. Međutim, ove godine, kao što je bio slučaj i prethodne, zbog pandemije koronavirusa i epidemioloških mjera, Uskrs proslavljamo u ponešto drugačijim okolnostima.

Povodom Uskrsa razgovarali smo sa župnikom vlč. Damirom Ivanović, dekanom brčanskog Dekanata.

Središnjoj kršćanskoj svetkovini Uskrsu prethodi Korizma, četrdesetodnevno razdoblje priprave, vrijeme posta, razmišljanja i odricanja. Mnogi se vjernici kroz eto vrijeme odriču svojih poroka, loših misli i djela. Na koji način se priprava za Uskrs, uz pandemiju koja je zavladala svijetom, odvijala ove godine? Je li to utjecalo na istinski doživljaj ovog blagdana kod vjernika?

Korizma je ponajprije hod s Bogom tijekom kojeg u svjetlu Božje riječi prepoznajemo svoj životni put, a najbolji pokazatelj je li ona bila plodonosna za naš kršćanski život jesu naša djela i promjena načina života. No, priprava za Uskrs se sastoji od dva dijela: izvanjskog i unutarnjeg. Možda je u pojedinim segmentima života ova izvanjska priprema pretrpjela određene promjene zbog trenutne situacije u kojoj se nalazimo, ali bi zato ona unutarnja priprava trebala ostati nepromijenjena. Mi smo ljudi običaja, tradicije koja nas pomalo guši i zamračuje ono što bi bilo važno u vjeri. Tako se često događa da nam je uskrsni blagoslov jela postao važniji od našega pomirenja s Bogom i ljudima ili sudjelovanja u sv. Misi. Vanjština može doprinijeti unutarnjem doživljaju, ali ne može ispuniti onu unutarnju prazninu i vratiti radost u ranjena i poljuljana srca. Tek kada Bog ispuni ljudsko srce tada unutarnja radost postaje pokretač i one izvanjske radosti.

Dočekali smo Uskrs, najveći kršćanski blagdan, a zaraza koronavirusom se ponovno razbuktala, svakodnevnog se preispituju i donose nove epidemiološke mjere, zabranjuju se okupljanja i izlasci. Na koji način vjernici ipak mogu dostojanstveno proslaviti Kristovo uskrsnuće?

Svjesni stvarnosti u kojoj se nalazimo, zahvaljujemo Bogu i svim nadležnim službama što smo ipak imali određenu mogućnosti i na izvanjski način proslaviti otajstvo Uskrsnuću ponajprije sudjelujući u obredima Velikoga tjedna, a evo danas i proslavi Isusova uskrsnuća prisustvujući uskrsnim sv. Misama, iako je to bilo u manjem broju nego proteklih godina i uz održavanje epidemioloških smjernica. Možemo reći da dostojanstvo proslave ovisi i o našem pomirenju s Bogom i čovjekom. Ako toga nema onda nismo shvatili Kristovo otajstvo spasenja.

Može li se pandemija koronavirusa i ovakav „poseban“ Uskrs smatrati nekakvom kaznom Božjom ili je to pak svojevrsni Božji dar za vjernike?

Narodna mudrost kaže da dok netko ne udari glavom od zid, nema smisla savjetovati ga i opominjati. Iz toga može proizaći i razmišljanje kako su kazne „najbolje rješenje“ da se čovjeka dovede pameti kao što je to slučaj npr. s prometnim kaznama: dok osoba ne plati kaznu ili pak ne ostane bez vozačke dozvole neće se spametovati. Međutim, Bog odgaja čovjeka na drugačiji način: svojom ljubavlju i milosrđem. Zato su ponekad „čudni događaji“ koji se događaju oko nas prilika za resetiranje nas samih, prilika da uočimo nedostatke u svom kršćanskom životu. Zato bih ovo vrijeme nazvao vrijeme izazova u kojem čovjek treba potvrditi da je čovjek i vjernik.

vlč. Damir Ivanović

Uskrs je i blagdan nade, susreta i radosti, a ove godine širom svijeta prolazi u gotovo suprotnoj atmosferi – mnogi su u strahu, brizi, a međuljudski susreti su se prorijedili zbog pandemije ili su otkazani do daljnjega. Mnoge obitelji ne proslavljaju ovaj Uskrs na način na koji su to do sada naviknuli, u zajedništvu i veselju. Što biste poručili ovakvim obiteljima?

Istina, već drugu godinu zaredom, proslava Uskrsa se događa u drugačijoj atmosferi nego prije. Međuljudski susreti su se prorijedili, ali nam je ta prorijeđenost međusobnih susreta pokazala koliko nam je tko važan u životu, koliko se mi trudimo oko kontakta s drugima. Zato svaka nedaća koja se dogodi čovjeku je i svojevrsno pročišćavanje naših životnih navika i odnosa prema drugima. Doza straha koja je prisutna u našim životima je znak naše borbe za ovozemaljske vrijednosti, ali bi to trebao biti i poziv za borbu za nebeske vrijednosti. Ovo vrijeme bi trebalo biti prilika za naše pročišćenje odnosa prema Bogu i drugima. Nema Uskrsa bez velikoga petka. Čovjek mora sići u svoj ponor i dubine srca kako bi vjerom zalio ono sasušeno sjeme koje u sebi ima snagu donijeti spasonosne plodove koji će nadjačati naše brige i strahove. To je poziv da prepustimo svoje putove Isus koji je pobijedio smrt i dao nam nadu u novi, drugačiji, ispunjeniji život.

Što biste savjetovali vjernicima u ovim teškim trenutcima kada se ne vidi kraj pandemiji koja je zavladala svijetom? Kako da normalno nastave život u vjeri u Boga?

Sjećam se riječi svog profesora kada je tumačio Isusove riječi upućene Petru: Petre, ti si Petar-stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Isus je rekao ove riječi općenito o Crkvi, ali to ne znači da u pojedinim mjestima neće nestati vjernika i njihova svjedočanstva kao što je to bio slučaj sa područjima Sjeverne Afrike koja je u prvim stoljećima bila kršćanska, a dana tamo gotovo da i nema kršćana. Teški trenuci su uvijek bili, jesu i bit će prisutni u životima vjernika. Zato je potrebno nadjačati strah koji okružuje naše živote, staviti pouzdanje u Boga, vjerujući da on na nama neshvatljiv način vodi naš život prema cilju – nebeskom životu sa sobom. Zato nam i poručuje: svojom ćete se postojanošću spasiti. Ta postojanost u suradnji s Bogom će pronaći načine kako nadići životne situacije. To je ujedno i dokaz kako naš nutarnji tj. duhovni život nadjačava ono izvanjsko. Bilo je i gorih trenutaka u povijesti kada su se kršćani snalazili kako očuvati život u vjeri, a ima ih i danas u pojedinim dijelovima svijeta gdje je ljudima teže nego nama danas. Nama danas nam u tome pomažu mnogi mediji kada prenose različita sakramentalna slavlja i događaje i trebamo ih iskoristi kako bismo poljuljanu vjeru učvrstili, sebe ohrabrili. Zato su ovi trenuci koje proživljavamo prilika za zajedničko, obiteljsko svjedočenje i življenje vjere, a ne vrijeme kada žalimo za nekim običajima.

Svi članci objavljeni na internet stranici Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo su vlasništvo redakcije. Radio Brčko dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka sa svoje internet stranice u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka sa Internet stranice Radija Brčko (www.radiobrcko.ba) isključivo kao kratku vijest od najviše četiri reda (300 slovnih znakova), uz obavezno navođenje izvora (Radio Brčko), pri čemu su on-line izdanja dužna objaviti link na originalni tekst na web stranicu radiobrcko.ba, ukoliko s uredništvom portala nije postignut dogovor o drugačijim uslovima. Radio Brčko je odlučan u nastojanju da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo i rad svojih autora. Ukoliko se bilo koji dio teksta ili informacija iz teksta objavljenog na internet stranici www.radiobrcko.ba prenese suprotno ovim pravilima, protiv prekršioca će biti pokrenut pravni postupak pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Za detaljnije informacije o uslovima korištenja klinite na USLOVI KORIŠTENJA.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

Back to top button